Džabe pričam, al' neka me

Srela sam ja, kroz ovih 40 i kusur godina životnog  putovanja, zaista impresivne duše. Hvala Allahu. Neke su me impresionirale snagom i tovarom vrijednosti koje neumorno nose, ma koliko u određenim okolnostima bile otežane. Neke su me impresionirale “umijećem” da se ponašaju kao da ne znaju da su – duše. Bezdušno. Neke su samo prošle…

Stvarno ne razumijem, zašto i kako nekoga može ljutiti to što ga poznanik ili nepoznanik blokira na glupom fejsbuku. Jesmo li mi kao vjernici zaboravili da uopće nemamo pravo bilo kome pristupiti u privatni prostor  bez njegove dozvole? Jesmo li ikad to znali? Je li nam se to (neuzubillah) ne sviđa propis Svemoćnog Gospodara? Ne…

Ok, ne želi svaka žena da se pokrije. Ali, želi da se otkrije, sigurno. Svaka. Žene tragaju za sobom. Svaka želi da se nađe baš onakvu kakva jeste u svojoj biti. Da se više ne krije kao uplašena djevojčica pred vukovima, samo zato što ima tijelo koje vukovima nije zanimljivo ni za šta, osim da…

                Dešavat će ti se u životu, kao i u svakom drugom životu, da susretneš ljude bez moralnog i etičkog mjerila. Naizgled su svi gotovo isti. Prvi dojam često prevari. A ćutiš li ti dušu dok te šiba intuicijom? Zašto je ne slušaš? Riječi znaju dobro lagati. Jezik…

Jesi li se ikad zapitala ovo, ali onako prijateljski, otvoreno, bez prekrivanja odgovora velovima prigodnih izgovora? GDJE žuriš? Znaš da je put na koji si krenula – jednosmjeran. Od rođenja možeš se kretati samo prema smrti. I sigurno ćeš, sigurno, baš tamo stići. Kuda god išla, čime god putovala, ma kako podnosila “vožnju”… zadnja stanica…

  I ne znaš… ne znaš više ni šta bi tražila. Taman da poželiš jedno, sjetiš se da bi drugo. Šapućeš na noćnom namazu, i gubiš koncentraciju, jer bi uz cilj nekako upakovala i sredstvo. Pa opet, i sredstva bi nekako da rasporediš, ali nisi sigurna kako je najbolje. Ne raspoznaješ više ko je pijun,…

  Želja i potreba rađaju dove. Želja da nam se srce smiri onim u čemu mislimo da je naš smiraj. Potreba da volimo, budemo voljeni, da rađamo, da gradimo, da postojimo kao nešto više od sjenke koja je nestalna koliko i položaj Sunca  nad stranama Zemlje. Podižemo ruke Gospodaru Koji već zna šta nam duša…

Meni je to dovoljno, Gospodaru. Ammara

  Bilo je još primjera u povijesti postojanja Islamske zajednice, kada je bila očita nužnost njenog postojanja. Danas vidimo to na primjeru aktuelnog problema oko odluke VSTV-a o zabrani hidžaba u pravosudnim institucijama. Brojni su kritičari Islamske zajednice ovih dana utihli kao akike. One poslije gozbe. Bez sumnje, pri Islamskoj zajednici ima stvari koje treba…

Malo je sretnika poput mene. Imam dvije domovine. Kolijevku u kojoj sam rođena, i koju svim srcem volim. Miriše mi zrak s Kvarnera, kad god pomislim na dom. I to nije iluzija. Miris djetinjstva nosiš u nozdrvama. Korijen mu je u duši. Miris mladosti, kad god vidim sliku mora. Iako, nije svako more – moje.…