Džabe pričam, al' neka me

psihološki profil: Seljačina

i'll be ok


Seljačina, kao karakterna crta, nema veze sa porijeklom.

Seljačina, kao mentalitetni obrazac, nema  toliko veze sa odgojem, koliko sa ličnim postavkama.

Seljačina, kao slika odgoja i obrazovanja, nema veze sa odgojem i obrazovanjem, koliko sa  niskim kvocjentom emocionalne inteligencije, što bismo narodSKI rekli, sa zrelošću.

Seljačina vam je tip koji se pri upoznavanju sa budućom ženom zna predstaviti tako učenim i odgojenim, maltene kao da je  hafiz Kur'ana, iako ni nakon 20 godina islama ne nauči više od 10 najkraćih sura. Jednostavno rečeno, dobro se prodaje. To vam je zato što nema stida, nije sposoban za samokritičnost (i zato se skoro nikad ne popravlja), ne poštuje autoritete, i upitne je bogobojaznosti.

Seljačina je tip koji stalno priča viceve o punicama, kao usput, a svaki ženin pogled prema njegovoj mami ocjenjuje kao prijeteći. Čak i kad su njih dvije bolje prijateljice, nego on sa rođenom majkom. Njemu treba krivac za sve, i ne odustaje dok ga ne izmisli, ili ne izmodelira.

Seljačina nadgleda ženin FB-profil, iako je potpuno siguran da na njemu neće naći ništa sporno, ne bi li našao nešto sporno, jer mu treba moguća municija za okivanje (nikad sebe) u krivice.

Seljačina piše ženinim prijateljicama, pa čak i virtuelnim prijateljicama, o tome kako je žrtva svoje žene koju, dakako, voli. I da ga boli što njene prijateljice koje s njom nikad nisu ni razgovarale, "negativno utiču na nju". No, njemu je i tih prijateljica žao, jer "ne znaju one kakva ih je luđakinja zapala na frend-listi."

Seljačina se nabacuje ženinim prijateljicama. On otvoreno govori kako je to normalno, jer je višeženstvo sunnet. Naravno, njemu nije bitno kakav je, i da li je taj sunnet njegov vlastiti, ili Poslanikov, alejhisselam. Bitno da je sunnet. Žena koja je svjesna da je on bestidna budaletina, "ima slab iman".

Seljačina po dnevnim normama ženi citira hadis koji govori o tome da je žena krnjave pameti, a ipak nadvlada muškarca, potpuno zanemarujući stvarno značenje ovog hadisa. Naime, i krnjava te nadvlada, šta bi da nije takva? Seljačina to ne konta, jer je njemu cijeli svijet potreban na strani vlastite nemoći da bude bolji, zbog čega, ustvari, nastoji učiniti ženu gorom.

Seljačina se dopisuje po fejsbuku, tviteru, forumima, skajpovima, viberima, i svim -ima koje može iskoristiti, sa svakom ženskom  koja ima viška vremena, pa ga troši na seljačinu. Jer, njemu se iz aviona vidi da je seljačina, kad bi pod morem ronio. Ipak, ne odustaje. Iz aviona vide svi, osim njega. 

Seljačina misli da je zahtjev za fb-prijateljstvo  znak da se on dopao. Da je pametan i zanimljiv. Ne propušta priliku.

Seljačini nije iz poniženja da sa tuđim ženama razmjenjuje "savjete", i bude im "rame za plakanje". Uvijek je njen muž kriv. On bi to uradio bolje. Osim sa svojom ženom, jer je ona loša muslimanka. Slab joj iman.

Seljačina svoju djecu zove pogrdnim nadimcima, a tuđoj tepa najljepšim epitetima.

Seljačina je nezainteresiran za zdravlje žene koja mu je rodila i odgojila djecu, on je žrtva njenih bolesti.

Seljačini dođe na fejsbuk ili skajp neki poziv na online-intimni bljak, i on pristaje. On ne vidi da mu se s druge strane ekrana slika muško pod maskom žene. Rikverc mu je ciljano njegovan, baš kao ženski.

Seljačina optužuje svoju čestitu ženu da je kriva što je on manijak. Eto, falila mu žena kraj žene, iako ne može navesti u čemu se tačno "faljenje" sastoji.

Seljačinu nije briga što svojoj djeci daje najgore primjere kroz sebe. Oni trebaju biti čelik, iako su napravljeni od blata. Pa, nije ih rodio, valjda, da ne budu pametniji i bolji od njega u adolescenciji, nego on u (ne)zreloj dobi!? Pod uvjetom da ne pokažu da su toga svjesni.

Seljačina dopušta raznim psihopatkinjama i ženama sumnjivog morala, da mu se obraćaju i ljagaju njegovu ženu. Ne zauzima se za nju, a kamoli da te nasrtljivice zauvijek strpa u neželjenu poštu. Ne, on je suosjećajan... zato očekuje da i njegova žena to bude, pa kad se nakon nezauzimanja za nju nekad vrati kući, ona treba da ga s osmijehom voli, kao da je svoja suprotnost. Nema veze što je svjesna svega.

Seljačina nije zahvalan na onome što ima, ali bi da mu se imanje svega i svakoga povećava.

Seljačina je psihički bolesnik. Uvijek najpametniji od svih. Drugi ljudi imaju poremećaje, džine, loše gene... pitajte ga, on će vam reći šta sve...

Seljačina je manipulator. Uvijek će vas uvjeriti da je do vas.

Dok god mu to budete dozvoljavale.

Draga, budi muško!

Nazove mene moja Lamija, da otkaže dogovor za primopredaju nekih knjiga. Ima druge obaveze. Kaže: “Ionako imam samo Muški mozak. Ženski mi se još nije vratio.”
Zanemarujem činjenicu da se radi o naslovima knjiga, i bacam se u misli o tome  koliko je danas žena koje su prisiljene misliti muškim mozgom, da bi opstale u sebi i oko sebe. Naravno, istovremeno se podrazumijeva da ostanu ženski blentave, bar da im se tako serbez može reć’, i da budu dovoljno ženstvene. Ničeg previše.

 

Nedavno sam nazočila nervnom poluslomu jedne ženske glave. Veli, ne može više. Druga joj na to odlučno savjetuje: “Budi muško! Lupi šakom o stol i reci da je dosta!”

Molila bih, ako neko ima recept za doziranje ženskosti u ženama, da nam dostavi na uvid.
Majka mu stara, budi žensko kad treba bit’ trudna, al’ nemoj bit žensko kad treba imat’ trudničke hormone.
Budi žena kad treba dočekat muža s oklagijom u rukama, ali je nemoj upotrijebit za naplatu svih aferima. Čula sam da je jedan muž na oklagiju svoje žene urezao: “Leđa nisu jufka”.
Treba biti ženstvena kao i obučena. Ono, kao: “Draga, da ti pridržim ženstvenost?”. Nekad se to radilo s kaputima. Obučeš kad treba da se zagriješ. Svučeš kad treba da se sama od sebe smrzneš, kao ice-queen.
Kao, budeš žensko dok ga ispratiš na posao, u kancelariju u kojoj sjedi sa dvije (i to dvije!!) zgodne plavuše, ali prestaneš biti žensko dok je on na poslu, i kad se vrati kući. Naime, muško iz nas u takvim bi trenucima progovorilo: “Di si, stari?! Kako je prošao dan sa napucanim…uuppsss, mislim, nadrndanim kolegicama? Duraš li, kako li, dokle li? Ima li neka fetva za ovakve nužde?”
Dočim, žena iz nas progovara:

 

Pošto on ima pravo da ga žena dočeka lijepo, nasmijana, uređena, da sakrije djecu u špajz, jer je babo umoran, i tako to… Njemu, dakako, puca film. Kaže kako bi volio da nije ni došao kući s posla…
Na to će žena iz nas:
Onda on kaže da nije nikako ženstvena. Tu ona počne nabrajati sve razloge, sve povode, neposredne uzroke… do trena kad ju prekine jedan srčani: hrrrrrrkkkkkk!
Prespavao je i ono do tad, samo se pravio da sluša.
Nakon sitnih bračnih gluposti, koje mutiraju iz mrava u dinosaura u sekundi, najčešće to izgleda ovako:
Ona plače. On se tri minute osjeća krivim. Ona plače. On razumije da su žene takve. Ona plače. On odlučuje da sebi ovo više nikad neće priuštiti, pustit će ju da priča šta hoće. Šutjet će. Sve će priznat’ šta god traži da prizna, samo da ju sad ne gleda tu, takvu, ufffff… više nije siguran gdje su joj nekad bila ona crna oka dva. Ljubičasti brežuljci, usred jezera koje se razljeva, prijete da se raspuknu. Možda zato što ih već pritišće nos otek'o k'o babura, i raskreveljena usta koja kao da su tek sa tretmana silikonom pred njega bahnula… Gdje mu je žena, pita se…
Za to vrijeme, ona razmišlja o svim njegovim krivicama što ona svoju mladost troši na uzaludne bitke sa vjetrenjačama… Nakon nekolikosatne seanse tuljenja se gleda u ogledalo i nastavlja nježno plakati zbog “šta bii od ‘nake cure”, i taman da se smiri…. BUUUMMM!
On spava?!? SPAAAVAAA?!?!? Dok ona pati, raspada se od tegobe, on hrrrče?!
“E, nećeš!”, ona će ljubEzno.
“Ugasi svjetlo, pusti me da spavam, moram ujutro na posao.”
“Jeeeldeee? Moraš dobro izgledati i naspavati se, da možeš biti horan pred onim… recimo kolegicama?!?”
“Daj, ženo, ne budali! Hajde spavaj, pusti kraju gluposti…”
“Pa da! Tebi je glupost moj život, moji dani, moje sve! Znaš ono kad si……”……….
Nakon nekolikosatnog predavanja o povijesti povreda njenih ljudskih prava, odspavaju pola sahata, i muž ustaje da se spremi na posao. Sad on izgleda kao ona sinoć. A ona se rasteretila, i zaključila da ju sigurno voli, jer ko bi to trpio osim iz ljubavi.. Jahhh.
Mogao joj je pametno s vrata reći da je voli, i da je jedva čekao da ju vidi, nakon one dvije…mhhmmm…'vake su, ‘nake.
Onda bi ona ponosno frknula nosićem, i savjetovala ga da ne bude grub prema jadnim ženama koje su tu jer moraju huude zaradit’ za hljeb.
Muškarac bi trebao biti dovoljno ženstven da već jednom shvati kako mu je osnovni opis radnog mjesta “muž” to da svojoj supruzi priušti da se osjeća kao voljena, najvoljenija, i više od toga, jedina, najljepša, svi superlativi svijeta u jednom… i da konačno može odahnuti u miru kojeg će mu priuštiti kad jednom čiste savjesti bude mogla reći: “Hajde i ti, kao svi muškarci, izađi malo sa društvom… Svi imaju neki hobi, smao ti vazda nešto oko mene, ne daš mi da dišem!”
On će na to:
I, mirna Bosna.

Mira nema, najčešće, zbog jednog jedinog razloga: “E, neeeeću kako ON/A hoće, pa makar!”
Zbog “neću kako mogu da hoću”, na kraju strada sam onaj koji ovakvu odluku donese.

Vrhunac ljubavi

Virtualna ljubav

 

 

Veli jedna djevojka:

“Vrhunac ljubavi u današnjem vaktu je razmjena FB-šifri.” Ovdje je mislila na nebračnu, predbračnu, i tako to, ljubav.

Na to jedna mlada žena odgovara: “Upravo sam spoznala da još nisam doživjela vrhunac ljubavi u rodjenom braku.”

Onda treća mladica zaključi: “Čim se posvađate, izmijeniš i svoju i njegovu šifru, pa svašta natreseš njegovim jaranima u inbox, sve ih zavadiš, i neka se onda frajko vadi mjesecima.”

Malo starija žena tu mudro ulijeće: “Moderno iskazivanje ljubavi zvuči ovako: “Tvoj će fejsbuk-profil biti moj, ili ničiji!”

Dodatak koji kazuje više od hiljadu riječi, iz tipkovnice jedne mudrice: “Vala, srce sam mu dala, ali pasvord ne dam!”io popraćen uzdasima mnogih udanih žena.

Kontam, ovaj je razgovor na društvenoj mreži bio popraćen uzdasima mnogih udanih žena. Koja je fora s tim fb-šiframa?

Nekada je komparacija ljubavi izgledala ovako: “Njoj njen zvijezde s neba skida, ptičije mlijeko sabahile muze, a mom za mene mrsko i triiišća nacijepat’ jednom u hefti.” To na početku braka. Kasnije su poredbe malo brutalnije, ali o tom – po tom.

Danas zvuči ovako: “Njoj njen ne krije mobitel, ne nosi ga u wc kad krene, čak ima i njegovu FB-šifru! A meni moj ne da ni da slušam priča li umiljato il’ ‘nako kad ga ko nazove. Zna, skontat ću.”

Ili: “Dao joj šifru, a nije mu još ni žena! Čime je ona to zaslužila?!? A jaaaa… perem, peglam, djecu mu rodila, vučem ko konj deset godina, i šta mi je hvala?!? Ne možeš doć’ do poruka na mobitelu, isto da su Bilgejtsov sef u banci!”

Uglavnom, ja ne znam šta je nama, ženama. Ljudi lijepo kažu da ne lažu, nemaju šta kriti, ne rade ništa sumljivo ili nemoralno, nema tajni pred nama, i mi smo život, dunjaluk, duša, drob, džigera… A nama nije dosta. Razočarenje tih ljudi je potpuno opravdano; sve daju od sebe, samo ne sebe, i nama opet nije dosta! Zašto im ne vjerujemo?!? Kunu se da istinu govore. Stvarno, zašto im ne vjerujemo?

Hajde, baška to… OTKUD potreba da znamo svako slovo, dah, uzdah, dogovor, flert, uuuppsss… mislim, dogovor za igranje košarke. Zašto? Hoće li neko time nešto spriječiti? Bolesno nepovjerenje izliječiti? Natjerati drugu stranu da bude insan, zahvalan na onome što ima, jer može lako postat’ onaj koji nema. Kao što je nekad bio/la. Kako čovjek brzo i lahko zaboravlja da je ono što sad smatra podrazumijevajućim, nekad bila dova omotana strepnjom da se neće ostvariti…

Replay na Raov Twirl

Ako muškarca voliš svim srcem, “podrazumijevaš se” i tema si o kojoj se više ne vrijedi zamarati.

Ako ga voliš s rezervom, “šta ti hoćeš, isto da si MerlinMonro”, i sad će on tebi pokazat da te može zavest’ i ostavit’ k'o cigare što je nikad. Vazda u kakvom ćošku povlači još koji dim.

Ako se želiš udati za njega, hoćeš da ga strpaš u lance.

Ako se ne želiš udati za njega, “izbirač-otirač”, zlurado se nada.

Ako bi voljela da promijeni neke stvari, “nisi mi ti mama da me odgajaš”.

Ako ne želiš da mijenja bilo šta, “i kod tebe može svaki hamelj proć'”

Kad mu poklanjaš pažnju, “gušiš ga”.

Kad ga ne želiš gušiti, već puštaš da se on tebe nikad sjeti, “što bi ja mislio na tebe, kad ti ne misliš na mene”.

Ako štediš da mu olakšaš, “nikad se u ovoj kući nema šta dobro pojest'”.

Ako se potrudiš da ga ugošćavaš kao da je neki Hjugdžekmen, recimo, onda “samo Bog zna koliko tek raspeš kad ti tvoji dolaze”.

Kad se raduješ gostima, “praviš od kuće stadion”.

Kad se ne raduješ, “nije ni čudo što ode bereket ko Slovenija iz Yuge”

Kad se dotjeruješ, “dobra si mi i ‘nako, ja ne znam kome se prikazIVAš”.

Kad se ne dotjeruješ, “i onda se čudiš što se okrećem i za pudlicama”.

Kažeš li mu da bi se udala kad bi on umro, “ionako sam ti samo bio pokretni bankomat”.

Kažeš li da se ne bi udala kad bi on umro, “jadno…”

Zoveš li ga u šoping, “tipično žensko, ništa drugo ni ne zna”.

Ne zoveš li ga u šoping, “što nisi kao sve normalne žene”.

Fabraš li kosu, “samo bacaš pare, farba ne mijenja konfekcijske brojeve (svega što ima broj ili slovo)”.

Ne farbaš li se, “gledam te istu godinama, vidi kako Suljina Duga vazda osvježavajuće nagovještava da iza kućnog praga nije opet ona stara i jedina…”

Ako ga pitaš voli li te, “valjda ne treba govorit, to se jasno vidi”.

Ako ga ne pitaš, “ne zanima te da mu budeš kako bi volio”.

Kad inzistiraš da kaže šta ga muči, “zabadaš nos u njegovu priatnost, da hoće, rek'o bi”.

Kad ga pustiš da šuti, “kao da živi sa balvanom, ne bi too upitalo…”.

Kad reagiraš na njegove komentare tebe i tebe uz tebe, “nisi nikad odrasla dovoljno da prihvatiš i drugačije mišljenje”

Ako ne reagiraš, “prič'o zidu il’ njoj, isto ti je, jarrrane…”

Ako se rasplačeš na njegove osvrte glede tvoje osobnosti, “i ne znaš nego se kreeljit’, ista si ona iz ‘Dinastije'”.

Ako ne plačeš, “i kamen bi proplak'o, ali ne i ona”.

Paziš li mu roditelje, “urotila si se protiv njega”.

Ne paziš li ih, “kad je snaha ‘mogla’ svekrvu”.

Odgovoriš li mu na neke stavove, “samo da ti je kontrirat'”.

Ne odgovoriš li, “pa, nema se tu šta reć’, a da je bilo, ja bi rek'o.”

Ako si pametna, “šta se praviš pametna, ja da sam tražio znanje i informacije, oženio bi gugl”.

Ako nisi pametna, “tuljani imaju više za reći”.

Uglavnom… Ja nisam pročitala Račevu analizu ženskog stanja, jer psuje, brateee… a ja sam fina žena. Ipak, ne bih imala pravo ženom se zvati, kada ne bih dala komentar na ono što se nisam potrudila iščitati. Mislim, žene su tu da izanaliziraju  detalje u detalje. Čak i kad im je potpuno strana tematika.