Gdje ti se žuri?


bijeg

Jesi li se ikad zapitala ovo, ali onako prijateljski, otvoreno, bez prekrivanja odgovora velovima prigodnih izgovora?

GDJE žuriš? Znaš da je put na koji si krenula – jednosmjeran. Od rođenja možeš se kretati samo prema smrti. I sigurno ćeš, sigurno, baš tamo stići. Kuda god išla, čime god putovala, ma kako podnosila “vožnju”… zadnja stanica svakog stvorenja na ovom svijetu ima isto ime.

Žuriš da odživiš još jedan dan. I propustiš da ga proživiš. Duša se sklupčala u ćošku prsa, da ne smeta. Da njena glad i žeđ ne stvaraju neugodu prezasićenom tijelu. Pokušava da te dozove, ne bi li ti uspjela dokazati da si ti, ustvari – ona. Da bez nje ni tebe nema. A ti joj rukama punim obmana ovosvjetskih “pravila” zatvaraš usta gušeći avaz istine.

Duši istinski godi samo ono što Gospodar voli. Sve drugo joj se može učiniti privlačnim, ali  prije ili kasnije, uvijek…baš uvijek to preskupo plati.

U izmjeni dana i noći, Gospodar je ljudima dao primjer.

I vidi nešto; kroz život najboljeg stvorenja koje je hodalo Zemljom, Muhammeda alejhisselam, možeš naučiti najbolje lekcije. Njegov život je bio sve, samo ne mirna luka u kojoj se privezan za obalu njihao tek onoliko koliko morska struja diše.  Nakon poslanstva mu se dešavaju valovi straha i prijetnji. Nakon toga, valovi pristiglih šaahida da je samo Jedan istinski Bog – Allah, i da je on istinski Allahov Poslanik. Priznanje. Nakon toga – progoni i mučenja najboljih sinova ummeta. Prvih sinova ummeta. Nakon toga – pristupanje najjačih protivnika Istine – Istini. Nakon toga – izgon. Iza toga – Mi'radž. Poslije njega – Hidžra. Hidžra donosi pobjede i poraze, ali na jakim temeljima pravde uspostavljene na zajedništvu i jednakosti. Gubici pomiješani sa dobicima. Put popraćen smrtima najbližih i najdražih bića. Misliš da je život čekao da se oporavi, pa da tek onda nastavi teći? Trijumf povratka u Mekku nije bio kraj. Bio je početak uspostave poretka na Zemlji. Ne, nije tada odahnuo. Nastavio je put prema konačnom cilju, ni trenutka ne spavajući srcem, iako su oči ponekad usnule.

Baš kao dan i noć.

Baš kao valovi, kao plima i oseka; more nagrne svom silom, da bi se povuklo i umirilo više nego je uobičajeno. Nema konstante. Kroz svaki vihor vjetra se provlače tvoje minute. Živi ih! Ne žuri. Zadnju stanicu ne možeš promašiti.

Ammara


Jedan komentar na “Gdje ti se žuri?”

  1. A zasto zuris? I strah najcesce kaze ali!! Mislim da je zurba dobar izgovor za bijeg od sebe(svjesno ili ne) Utabane staze su poznate ove druge moras krciti,vaditi korov,iluzija kaze da je lakse kretati se u juce i sutra! Ovo prvo trazi napor, promjenu uvjerenja, da mi nismo gospodari svojih misli,emocija! Iluzija..Ono al’ ostavlja prostor samo za zonu konfora,a ujedno ubija opciju samorazvoja.Zurba kretanje po automatizmu,navici,bez propitivanja ispravnosti vlastitih uvjerenja,ne dozvoljava kretanje unutar sebe.Znas tek kad umiris mutnu vodu,mozes vidjeti dno.Dusa govori trazi,mir i ljubav,sve ostale emocije su umjetne ili govor ega.A da bi dusa progovorila moras si postaviti pitanje i odgovoriti si iskreno,te biti dosljedan u koracima ka cilju.Uvijek spominjem davanje,kao najvecu mudrost(Gospodar uvijek daje)lako je dati visak,kada das ono sto volis,tek onda si napravio prvi korak ka sebi….Ljudi traze srecu i mir a prodaju vrline koje vode u tom smijeru.Kazu da vole zivot Gospodara al’ ne vole dinmiku promjenljivog zivota,ciju mudrost samo On zna,kazu da vjeruju al’ sudbinom zovu samo ono sto ih tare! Itdd Sto li?Zasto?Ne znam mozda zato sto ne kontam ljude a ni oni mene,doduse nikada istinski nisam ni pokusavala,valjda zato sto znam gdje stoje prioriteti ili ??

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *