Dešavat će ti se u životu, kao i u svakom drugom životu, da susretneš ljude bez moralnog i etičkog mjerila. Naizgled su svi gotovo isti. Prvi dojam često prevari. A ćutiš li ti dušu dok te šiba intuicijom? Zašto je ne slušaš? Riječi znaju dobro lagati. Jezik duše ne kupuje te podvale. Slušaj je! Nije duša sa ovoga svijeta da bi joj oči mogle zamazati dunjalučke obmane. Ona zna. Davno je nekad, kad je stvorena, već posvjedočila istinu. Kažem ti, slušaj je!

Naići ćeš na janje koje se smješka, ali pazi dobro; možda mu iza maske vire vučiji očnjaci? Ne možeš reći da ne vidiš. Možeš reći da nećeš da vidiš, ukoliko ti je šejtan preko grijeha zaposjeo srce, pa mu ne paše istina koju duša svjedoči od ezela. To je ono kad srcu treba dioptrija. Ili bijeli štap. Ne vidi.

Vjeruj mi, ma kako odvratno ova tvrdnja zvučala, ima ljudi koji će se zaklinjati Allahom da su iskreni, a najveći su prevaranti. Manipulirat će tvojom nevjericom da je moguće lažno se zaklinjati Imenom Stvoritelja svega stvorenog. Sjeti se tada, sjeti se! Iskrenima ne treba zakletva da su iskreni. To se ne može sakriti. Unatoč tome,  sjeti se, istinski iskreni to nastoje sakriti. Boje se da se istina ne istopi u vatri sujete.

Spremni su oni i na korak dalje; neće im biti dovoljno što su te obmanuli, pa se tobom pokušali poigrati (kao da nisi Allahova, i kao da se nećemo svi Njemu vratiti). Ukoliko se pokušaš trgnuti iz tog kruga umne rastrganosti, počet će te uvjeravati da je “do tebe”. A i ono što se  jasno vidi kao produkt njihovih djela i odluka, opravdavat će tvojim postupcima. Reći će ti da ne bi oni bili odvratni da se ti nisi pokušavala dozvati iz ponora obmane. Tvoju samoodbranu će nazvati napadom. Svoje napade će nazvati strategijom “za bolje svih nas”. Okrivit će te što si se pomakla ustranu kad su bacili kamen na tebe. Reći će ti da te ne bi ni gađali da nisu znali da ćeš se izmaknuti. Svaku tvoju reakciju će označiti kao uzrok, a ono čime su uzrokovali reakcije, proglasit će posljedicom.

Tako ti je to kad insan zaboravi da je čovjek. Jer, sjeti se, čovjeka je Gospodar podučio nazivima svih stvari. Ispravnim nazivima. Zbog tog znanja meleki su naredbom Gospodara učinili sedždu Ademu. Budi kćer Ademova! Uvijek ispravno, uvijek iskreno. I onda očekuj isto zauzvrat. Možda ne od manipulatora razljapljenih ralja, ali  sigurno od dostojnih naziva čovjek.

Samo se sjeti… duša zna.

Ammara

Jesi li se ikad zapitala ovo, ali onako prijateljski, otvoreno, bez prekrivanja odgovora velovima prigodnih izgovora?

GDJE žuriš? Znaš da je put na koji si krenula – jednosmjeran. Od rođenja možeš se kretati samo prema smrti. I sigurno ćeš, sigurno, baš tamo stići. Kuda god išla, čime god putovala, ma kako podnosila “vožnju”… zadnja stanica svakog stvorenja na ovom svijetu ima isto ime.

Žuriš da odživiš još jedan dan. I propustiš da ga proživiš. Duša se sklupčala u ćošku prsa, da ne smeta. Da njena glad i žeđ ne stvaraju neugodu prezasićenom tijelu. Pokušava da te dozove, ne bi li ti uspjela dokazati da si ti, ustvari – ona. Da bez nje ni tebe nema. A ti joj rukama punim obmana ovosvjetskih “pravila” zatvaraš usta gušeći avaz istine.

Duši istinski godi samo ono što Gospodar voli. Sve drugo joj se može učiniti privlačnim, ali  prije ili kasnije, uvijek…baš uvijek to preskupo plati.

U izmjeni dana i noći, Gospodar je ljudima dao primjer.

I vidi nešto; kroz život najboljeg stvorenja koje je hodalo Zemljom, Muhammeda alejhisselam, možeš naučiti najbolje lekcije. Njegov život je bio sve, samo ne mirna luka u kojoj se privezan za obalu njihao tek onoliko koliko morska struja diše.  Nakon poslanstva mu se dešavaju valovi straha i prijetnji. Nakon toga, valovi pristiglih šaahida da je samo Jedan istinski Bog – Allah, i da je on istinski Allahov Poslanik. Priznanje. Nakon toga – progoni i mučenja najboljih sinova ummeta. Prvih sinova ummeta. Nakon toga – pristupanje najjačih protivnika Istine – Istini. Nakon toga – izgon. Iza toga – Mi'radž. Poslije njega – Hidžra. Hidžra donosi pobjede i poraze, ali na jakim temeljima pravde uspostavljene na zajedništvu i jednakosti. Gubici pomiješani sa dobicima. Put popraćen smrtima najbližih i najdražih bića. Misliš da je život čekao da se oporavi, pa da tek onda nastavi teći? Trijumf povratka u Mekku nije bio kraj. Bio je početak uspostave poretka na Zemlji. Ne, nije tada odahnuo. Nastavio je put prema konačnom cilju, ni trenutka ne spavajući srcem, iako su oči ponekad usnule.

Baš kao dan i noć.

Baš kao valovi, kao plima i oseka; more nagrne svom silom, da bi se povuklo i umirilo više nego je uobičajeno. Nema konstante. Kroz svaki vihor vjetra se provlače tvoje minute. Živi ih! Ne žuri. Zadnju stanicu ne možeš promašiti.

Ammara

I ne znaš… ne znaš više ni šta bi tražila. Taman da poželiš jedno, sjetiš se da bi drugo. Šapućeš na noćnom namazu, i gubiš koncentraciju, jer bi uz cilj nekako upakovala i sredstvo. Pa opet, i sredstva bi nekako da rasporediš, ali nisi sigurna kako je najbolje. Ne raspoznaješ više ko je pijun, a ko kraljica na tabli tvojih dana.

Šta misliš o tome da jednostavno tražiš ono što je hajr?

Ne prepoznaješ li šejtansko došaptavanje u srcu, dok se bojiš da “ono što je hajr” neće biti to što bi ti voljela da bude?

Ne znaš li da je čistoća srca preduvijet dobrog razumijevanja svake stvari?

Znaš čime se srce čisti? Istigfarom. Kur'anom. Sadakom, kojom nijjetiš oprost grijeha. Ako ne možeš da razaznaš jasno dobro od jasnog zla, ne smaraj mozak. Uzalud je. Čisti srce, jer ako ono ne shvati, razum nikad neće dokučiti.

Predaj srce Gospodaru srca. Na sedždi. Vjeruj Njemu, jer On zna! Za Njega nema nepoznatog jezika. Kristalno jasno pred Njim odzvanja govor suze, drhtaj straha, jecaj brige… bez riječi.

A znaš li  šta je vjera i povjerenje u Onoga Koji obećanje ne iznevjerava?

Sjeti se Musaa, alejhisselam! Sjeti se! Stajao je kao proganjan, pred njim duboko more, a za njim ogromna, naoružana  vojska, konjica, i na čelu svih faraon. Silnik, simbol svih silnika. Narod uplašeno govori Musau alejhisselam da ih je vojska gotovo stigla. A šta on odgovara? Samo što ga nisu dohvatili, a on… šta odgovara?

I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.
Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: “Samo što nas nisu stigli!”
“Neće!” – reče on – “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.”
(Šu'ara,60-62.)

Neće! Neće, jer vjeruje Onome Kome je predao svoje srce, dove, povjerenje, Čiju zaštitu je tražio, na Koga se oslonio. Nema veze što on ne vidi izlaz. Vidi ga Onaj Koji daje robovima da se more rastavi kako bi se spasili. More je rastavio Gospodar svega stvorenog, da bi spasio one koji kod Njega, i zbog vjere u Njega, traže spas. A šta tebi treba? Treba li ti da se more rastavi? To Allahu nije teško.

Ammara

Želja i potreba rađaju dove. Želja da nam se srce smiri onim u čemu mislimo da je naš smiraj. Potreba da volimo, budemo voljeni, da rađamo, da gradimo, da postojimo kao nešto više od sjenke koja je nestalna koliko i položaj Sunca  nad stranama Zemlje. Podižemo ruke Gospodaru Koji već zna šta nam duša traži.  Nije dobar osjećaj ne činiti ništa za sebe, iako smo svjesni da i ne možemo ništa puno učiniti, da smo ograničeni i sputani sami sobom i okolnostima u kojima se nalazimo. ZATO dižemo ruke. Bar toliko možemo, iako Gospodar i bez toga zna i čuje. Dlanovima okrenutim prema nebu, svjedočimo bez riječi svoju duboku podsvijest; SVE dolazi “odozgo'”. Znamo to. Znamo, i kad “ne znamo”. Zato i jesmo nesretni zbog čeprkanja po prašini dunjaluka, koju sami sebi nastojimo nekako upakovati u “mora se”.

Gospodar ti je dao ostvarenje mnogih dova koje nisi izgovorila. I onih  koje nisi ni pomislila – još, jer Allah je dao prije nego je tvoja želja postala misao koju raspoznaješ u jasnim granicama. Allah daje. Ljudi uzimaju.

A ti se pitaš zašto ti se “dove ne primaju”…

Istovremeno, svjedočiš vidom svojim da dan presvlači noć  toliko neprimjetno, da trag tame ne ostavi ožiljak na oku;
Zamisli samo da se Sunce odjednom “upali”! Sve što okom gleda  bi oslijepilo.

Svjedočiš da se noć lagano uvlači preko horizonta u  glavnu ulogu, i da bez tame koja te prekriva ni zvijezde ne bi bile vidljive (a kako su samo lijepe!). Sve postepeno. Dok se ne upotpuni – neprimjetno. Ali se dešava. Tako ti je i sa dovama. Samo se odvija. Istina, nekad se “odjednom ostvare”. Kao što se kiša “iznenada”, “niodakle” spusti. Međutim, dok si ti spavala, Allaha, mimo Kojeg drugog Boga nema, ne obzima ni drijemež ni san. U Njegovoj su Ruci duše budnih i usnulih. On zna šta će im trebati i prije nego oni toga postanu svjesni. Isto kao što se nama nevidljivo isparavaju mora i rijeke, da bi “odjednom i niodakle” pala kiša, krv za presahle žile zemlje. Razmisli! Misao tvoja ti je dovoljna kao savjetnik, sve dok teži Istini. Kur'an je Istina. Odgovor na sva pitanja. Samo uči. I razmišljaj. Imat ćeš sevap za ibadet kojim se liječiš i izvana i iznutra.

Ammara