Ako je “došlo dooovde”

svrha

Sjedim ja tako jednog hladnog dana pred šporetom. Pomalo ubacim drva, i gledam, sve se pretvara u plamen. Pa u dim. Pa u pepeo. Džaba je, koliko je kojem drvetu bilo nafake da žilama crpi zemlju, toliko je i živjelo. Koliko je trebalo da bude balvan – bilo je. Koliko je trebalo da bude cjepanica – čekalo je na svoj red. I evo ga sad, šta god ono osjećalo i mislilo prije, ili u trenutku dok postaje toplina, ono služi onome čemu je namijenjeno. Kao mladica je možda mislilo da će disati punim zelenilom – vazda. Da će eventualno biti stanište pticama ili vjevericama. I to je to. Ali… njegova konačna uloga je da obraduje neko dječije lice kad pukne u ložištu i najavi ugodnu atmosferu doma.

Plakala sam dok sam promatrala taj prizor. Kćerka me pogledala onako… “ma daaajjjj”- pogledom. Veli, nisi ti taj tip. Veli, šta je bilo – bilo je. Pusti. Zahvali Allahu na svakom stanju.
“Ne ometaj me. Ne prekidaj me. Vidiš da sam na dženazi. Pusti me da odcvilim, da mogu nastaviti svoj put.”

Tako je i bilo. Sve što je umrlo – umrlo je. Ako si jednom odlučila da si učinila baš sve što si mogla. Dala najbolje od sebe. Prešla sve granice snage i sabura, iscrpila svaki smisao i svrhu do zadnjih damara postojanja ijednog od to dvoje… prihvati smrt određene situacije. Ili odnosa. Dostojanstveno pokopaj svaki trag. Jer, mejjit nije osim za pod zemlju. Duboko. Da ne smrdi. Što je mrtvo – mrtvo je. Ne pokušavaj oživljavati ono što više ne postoji nekakvim uspomenama koje su nekad bile stvarnost. I njih pokopaj. Ne vraćaj se albumima fotografija, porukama, sitnicama koje su nekad bile krupan osmijeh, ne vraćaj se sjećanjima, jer ona su samo šejtanova udica kojom bi te držao na uzdi, ili te povukao u prostor u kojem ne možeš disati.

Da može – bilo bi.

Da treba – postojalo bi.

Da je živo – trajalo bi.

Našao bi se način. Jer mora. Dok je čemu života, i nafake mu je. A nafaka je i način, i znanje, i pomoć, i put, i cipele za taj put…

Ne možeš voziti  naprijed gledajući u retrovizor. Bar ne zadugo. Stradat ćeš i ti, i oni koji ti se nađu na putu.

Ne zapinji za “da sam…” Nisi. Jer su sva tvoja jesam i sva tvoja nisam – u službi Kadera. Ono o čemu treba da vodiš temeljitog računa je jedno i jedino – šta ti je u srcu. Šta si nečim htjela, zašto si nešto željela, zašto nešto nisi željela… Samo to. Ostalo se odvija. Nešto će izlistati da ukrasi šumu. Nešto će se sasušiti da bude hrana crvima. Nešto će grijati nečiji dom. Sve ima svoju svrhu. Sve ima smisao. Umire i nestaje samo ono čemu ovo dvoje, ili jedno od toga – nestane. I neka. I treba. Da napravi mjesto za ono što ima i smisao i svrhu. Zato, pokopaj umrle situacije, odnose, prilike, neprilike, riječi, šutnje… I time im odaj počast.

Ammara

5 Responses to Ako je “došlo dooovde”

  • Esselamu aleikum duso moja draga..Prelijep tekst mashaAllah!!Zelim ti svako dobro i ovog i buduceg svijeta..Allahumme amin.?

    Dzenana..(Dzemat Mainz)

    Prijavi komentar

  • Ovaj svijet u kom mi zivimo za neke ispade totalni promasaj i kazna ? Kod nas sve stoji na raspolaganju ali ti je sve to i zabranjeno ili ti je dozvoljeno samo onako kako se eto ispravnim smatra ?! samo za primjer, zar se radjamo sa maramama na glavi ? Ja znam da se radjamo bez icega, pa sta cemo sad za difuziju ? smijemo li se pitati zasto je to tako ? Bog ti dao kosu da je vjetar miluje i prozima ti je krijes, Bog ti dao um da upoznajes svijet oko sebe i da se rado ili ne rado sjecas, nekome taj svijet prikazes i docaras i obradujes al ti je zabranjeno da taj svijet olovkom imitiras jer et haram je. Jedno obicno drvo, jedan cvijet, jednu pcelu ne smijes odslikati….Zato i imamo rezultate takve kakvi su a oni su u zaostatku. Neko te rezultate ko nije opeterecen tim presedanom lakse ostvaruje. Pitao sam se vrlo cesto kako to da se tako malo paznje posvecuje onome sto je za nekoga ipak sveto za one koji ostaju, ma koliko mi o nevaznosti toga poslje odlaska sa ovog svijeta diskutovali. Zasto su nam mezari bili rastrkani i jos uvijek su. Zasto ne postoji red gdje mozes proci i gdje je mezar ? ne…pa cak ni to. I sta cemo sad ? Najbolje je mozda da uzmemo svi strik i objesimo se i da uzmemo more i isusimo i ptice i leptire unistimo i tako samo da pricamo o onom danu kad cemo tamo i da mastamo o necemu sto niko ziv ne zna da li postoji ili ne. I da postoji onda sigurno ima i korupcije i mita. Da jeste onako kako bi trebalo da bude ne bi bilo ovako kako jeste. Ovako je kako jeste ali nije onako kako bi trebalo da bude. Znaci nikada ugoditi. Vrlo cudan krug u kom se nalazimo. Ovde u ovim textovima primjecujem malu dozu romantike i marksizma pa cak i malo frojdove teorije i kantove filozofije, pocetnicke poetike ali i priznajem dobronamjernog srca.

    Prijavi komentar

  • Ali neka te ! Svima nam je isto ! Svi smo u istoj kutiji za cipele !

    Prijavi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *