Ako se pitaš jesi li glupa…


ljuljaćka

Ponekad te ljudi ostave u neizvjesnosti. Nije ti jasno vole li te ili ne. Ne znaš da li te poštuju, jer ponekad pokažu da je dobro što si “tu”, a ponekad se osjećaš krivom što se ne makneš i time olakšaš zrak koji dišu. Ne moraju ništa reći, dovoljan je pogled kojim govore da… ne gledaju tebe. Možda u tvom smjeru, ali kroz tebe.

Ponekad te prijateljica smatra dostojnom povjerenja dok ti uručuje maramicu kojom joj možeš obrisati suze. Ipak, radost ne dijeli sa tobom, jer “misli da će te povrijediti”. Otkud toliko nesuglasje u stavu prema tvom iskrenom suosjećanju? Je li to ona misli da te njena sreća povrjeđuje? Zašto onda vjeruje da te njena tuga rastužuje?

Možda nešto s tobom nije u redu? Možda ti ne razumiješ? Možda preuveličavaš? Možda si krivo shvatila? Možda si teška osoba, a to ne shvataš? Hvala im što te trpe… Neko bi te davno “otres'o” na njihovom mjestu. On te voli, iako si naporna. One te vole, iako si dosadna. Čekaj malo… Ma šta teška, dosadna, naporna, ko ih moli da ti od sadake pružaju priliku da im budeš na usluzi? Ipak, nisi ti blesava, jasno ti je da te poludoživljavaju, i pri tome tebi tovare osjećaj krivice zbog svog nekarakternog poluodnosa. Mislim, nije im farz da te obmanjuju, pa je l’ tako? Mislim, mogu ti jednostavno reći da si im “plan B”. Mogu, ali ne poštuju te dovoljno da ti ne vrijeđaju pamet. Ne poštuju ni sebe, jer time vrijeđaju svoj obraz, a to je još gore. Zašto se onda ti – ipak – osjećaš na neki način krivom? Zašto si u nedoumici, iako ti je sve jasno?

Srce ti se svađa sa mozgom. Duša ti “ne govori” sa tijelom. Rasula si se, a izgledaš kao da si cijela. Jesi li? Mislim, cijela? ŠTA TI JE?

Kad sljedeći put dođeš u stanje da ne znaš jesi li pametna ili glupa, dobra ili ljigava,  jadna ili puna razumijevanja… znaj da si samo neodgovorna prema sebi. A neka “samo” su golema! Života koštaju. Neizvjesnost u izvjesnim situacijama nije sabur, nego trpnja. Trpnja rađa bolesti srca, duše, i tijela. Nije nimalo konstruktivna. Sabur je svjestan duhovni čin, a trpnja je samonametnuti teret samoobmane. Ne obmanjuju te drugi, već ti sama sebe. Zato  jer srcem vidiš, a  NEĆEŠ da uvidiš: čim neko važe između tebe i nekoga, ili  tebe i nečega, i neodlučan je pri tome… Čim te tretira kao rezervnu gumu (točak), već je izabrao/la. Izaberi i ti. Da ne budeš u gepeku.

p.s., glupi ljudi se ne pitaju jesu li glupi.

Ammara


2 komentara na “Ako se pitaš jesi li glupa…”

  1. Legenda si ti, mogu ti reći.

    Samo me čude oni koji izbace najkvalitetniju “gumu” i izbace je iz upotrebe, da bi isprobali kako funkcioniše ona rezervna guma, koja je tu zapravo samo za svaki slučaj.
    Ili skinu dijamanti prsten da bi pronosali malo bižuteriju….

    Ja sam isto za tvoju opciju: ostavi prije nego što doživiš da budeš ostavljen/a. ?

Odgovori na islamsko znanje Poništi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *