Šta ti znače oči, ako srca nemaš?


Srela sam ja, kroz ovih 40 i kusur godina životnog  putovanja, zaista impresivne duše. Hvala Allahu. Neke su me impresionirale snagom i tovarom vrijednosti koje neumorno nose, ma koliko u određenim okolnostima bile otežane.
Neke su me impresionirale “umijećem” da se ponašaju kao da ne znaju da su – duše. Bezdušno.
Neke su samo prošle kao vihor; ni koristi, ni štete, ni traga.
Ne znam u kojoj skupini sam ja. Neki ljudi će kazati jedno, neki drugo, neki treće, a istina me čeka tek na kraju puta. Jedina istina. Gospodar zna i ono što je  vidljivo, i nevidljivo ljudima. Zato, istinu o gore pomenutim dušama ostavljam za Ahiret, jer moje oči i um su ograničeni koliko i moje tijelo. Ne znam kakav je čiji kraj. Mogu pisati samo o onome što su kao pečat utisnuli na moje srce. Eh, srce… Koliko li oznaka može ponijeti, a da se ne raspadne?

Prvo da se sjetimo Zin-Nire. Bila je robinja u robovlasničkom, predislamskom društvu Arapa. Njeni “vlasnici” su, kao i ogromna većina tadašnjih Kurejšija, bili idolopoklonici. A to je nešto kao ovo danas, kada se prodaje ne samo obraz, već i srce, i kičma, i um, i… duša, za “šaku dolara”. Za vizu. Za radno mjesto, koje ne znači nafaku, već je rentgen karaktera. Nafaka je već određena, ne može nas promašiti, kao ni smrt, samo ima puteve koji joj vode, i koji oslikavaju ličnost. Ljudi se prodaju za priznanja ljudi, koja su često u suprotnosti i sa njihovim vlastitim, istinskim vrijednostima. Sve to, da bi nešto dobili. Ne obraćajući pažnju na gubitak sebe.
Zin-Nira…
Svjetlo upute je dotaklo njeno srce Allahovom Milošću. Prihvatila je islam, kada su “oni prvi, uvijek prvi” hrlili da se odazovu pozivu u Istinu o Jednom, Jedinom Bogu – Allahu subhanehu we te'ala. Gospodar iskušava Svoje robove, kako bi im se dodatno razbistrila iskrenost, učvrstilo uvjerenje,  i kako bi im se dodatno povećali stepeni. Tako je i Zin-Niru iskušao gubitkom svjetla očiju. Oslijepila je. Tadašnji “vlasnici” su joj se smijali, i govorili joj da ju je to zadesilo zbog toga što je okrenula leđa njihovim idolima, pristupivši u saffove prvih muslimana. Nagovarali su je da se vrati idolopoklonstvu, kako bi joj “bogovi” pomogli  da ozdravi. Zin-Nira je željela pravo i vječno svjetlo, a ne sliku u očima koja vrlo često vara. Toliko da, čak i pisci i pjesnici opjevaše narodnu izreku kako ne treba ni vlastitim očima vjerovati. Ustrajala je u svom islamu, njegujući svoj iman. Vlasnik svega stvorenoga, Allah subhanehu we te'ala, ne samo da ju je obradovao oslobađanjem iz ropstva nakon što ju je otkupio i oslobodio plemeniti Ebu Bekr, radijallahu anhu, nego joj je On, Jedini Koji to može, vratio vid. Zin-Nira. Tada je dobila ovaj nadimak, koji znači “vlasnica dva svjetla”. Svjetla upute, i svjetla vida. Svjetla srca, i svjetla očiju. Njemu, uistinu, ništa nije nemoguće ili teško.

Dženana… Družile smo se na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Pričale smo o istinama naše svakodnevnice, o tome zašto i po čemu je muslimanka, vjernica, posebna i odabrana. Dženana je plakala. I smijala se. Njeno srce je slalo signale, kao da su bili mapa za navigaciju. Hvala Allahu na tome. Na kraju druženja, poklonila sam tri mahrame koje sestre daruju da bih proslijedila  onima koje žele da stave hidžab, ne bi li imale udio u nagradi. Jednu od mahrama sam dala Dženani. Elhamdulillah. Da Allah nagradi sestre koje su poklonile ove mahrame.

Sutradan sam dobila poruku od Dženane. Bilo je mnogo sličnih događaja proteklih godina, Slavljen neka je Uzvišeni Allah. Nikad nisam objavljivala njihova imena, ili cijeli sadržaj poruka.  Ponekad, samo ponekad, njihove izraze radosti zbog pokornosti, zahvale Gospodaru, i osjećaje nakon što su stavile hidžab. Za ovaj puta, za ovu odluku, imam poseban razlog, i poseban nijjet, ujedinjen sa Dženaninim. Pročitat ćete ga inšallah, na kraju teksta.

džnana1

Nisam joj ja dala snagu, nego Vlasnik Snage. Elhamdulillah. Njegova je odredba da hoćemo ono što hoćemo od hajra. On zna šta nam je u srcima, On raspodjeljuje i časti koga On hoće. Hvala Gospodaru kad me počastio da budem kamenčić na Dženaninom putu pokornosti.

Kasnije, na kraju dana, nova poruka:

Dženana2
A nakon par dana, još jedna:

Dženana3I ja se nadam da ćemo se družiti u Džennetu svijetlome i prostranome. Moja Dženana… Gospodar naša srca okreće kako On hoće, On otvara puteve, On nas pomjera kuda i kako On hoće, a On Svojim Znanjem obuhvata SVE. Hvala Gospodaru Milostivom! Hvala Njemu, što je sva naša stanja kojima smo se udaljavale od Njegovog Zadovoljstva zamijenio boljim.

Zašto baš Dženanina priča?

Dženana je slijepa. Potpuno. I potpuno vidi srcem, hvala Uzvišenom Gospodaru!

Putovala sam ovih dana, družila se sa sestrama u još tri grada,  i kao što nosim mahrame predane u emanet da budu nekome poticaj, tako sam ponijela i Dženaninu priču, jer je i samoj meni velika lekcija. Naime, u jednom periodu sam imala slično iskušenje. U bolesti sam bila izgubila vid, i iako ne potpuno (mogla sam razaznati neke siluete, dan, noć…), to mi je bilo najteže iskušenje, ali iskušenje kojim me Gospodar vratio u istinski život. Elhamdulillah. Svaki put kad bih pomislila da imam neki problem, sjetila bih se sljepoće, i problem bi nestajao kao da ga nije ni bilo. Hvala Svemoćnom Gospodaru. U tom periodu, sjećala sam se ajeta iz Kur'ana:

Reci ‘Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida vašeg lišio i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?’ Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glavu okreću.” (El-En'am, 46)

Hvala Uzvišenom, Moćnom Vlasniku svih riznica, meni je vratio vid. Samo On to i može! Molim Ga Milošću Njegovom da podari vid očima  naše Dženane, ako je to ono što će je učiniti još sretnijom na ovom svijetu. Jer, ona već vidi daleko više od mnogih koji očima gledaju, elhamdulillah.

Prenijela sam priču svima onima koji čuju i čitaju srcem, a do kojih sam mogla i mogu Allahovom Milošću doprijeti. Oni će znati  šta im sve znak na putu zvani Dženana kazuje.

Baš tako, “pročitala” je govor o Dženani jedna djevojčica iz džemaata  “Nova Maoča” Brčko, kada smo se kroz zikrullah voljele u jednoj od predivnih Allahovih kuća naše Bosne i Hercegovine. Na kraju druženja mi je prišla i darovala jednu mahramu, uz želju da je ponesem i darujem na nekom od druženja, nekoj od sestara,  koja želi da se pokrije. Hvala Allahu na srcima koja ne nose pečat sljepila!

Ammara


Jedan komentar na “Šta ti znače oči, ako srca nemaš?”

  1. Ammara <3 Kad god se sjetim našeg druženja i kad god pročitam ovaj tekst, podsjetim sebe kakvu Milost mi je Allah pružio. Hvala Njemu što sam upoznala tako divnu osobu. Evo, dva mjeseca je prošlo od svega toga, a ja se sjećam svake minute tog dana, a i dana nakon toga kada sam po prvi put sa hidžabom otišla na predavanja. Allahu ekber! I kad iskušenja naše svakodnevnice uspiju da me učine tužnom, ja se sjetim svega toga i zahvaljujem Gospodaru.
    Šaljem ljubav i selame :* :* :*

Odgovori na dzenna Poništi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *