Stvarno ne razumijem, zašto i kako nekoga može ljutiti to što ga poznanik ili nepoznanik blokira na glupom fejsbuku.

Jesmo li mi kao vjernici zaboravili da uopće nemamo pravo bilo kome pristupiti u privatni prostor  bez njegove dozvole? Jesmo li ikad to znali? Je li nam se to (neuzubillah) ne sviđa propis Svemoćnog Gospodara? Ne smiješ ući u kuću svoga brata i sestre bez dozvole. I ako te ne primi nakon što tri puta tražiš dozvolu pristupa, nemaš pravo da se ljutiš, jer on samo koristi svoje pravo! Šta je ovo poklopilo dunjaluk… pitam se, često.

Neko ne želi da ima uvid u ono što pišeš, pa te blokira. Jednostavno, kloni se onoga što ga se ne tiče, ili ne želi da te uznemirava svojim suprotstavljanjem tvom stavu. Ima mnogo toga da napiše na tu temu, ali neće da zalazi u isprazne rasprave koje baš nikuda ne vode. Svjesna/svjestan je da slova počesto lažu, i da se bez prisustva duša, bez direktnih pogleda oči u oči, insan lahko prevari. Preleti. Neće da bude instrument šejtanove igre našim (ne)pametima. Ili šta god, ali baš ŠTA GOD, njen/njegov razlog nije tvoja stvar! Nećeš ti za to biti pitan/a.

Ono što je još gore od besmislene tegobe zbog stavljanja na glupu blok-listu na glupom fejsbuku je to, što nakon ovakvih poteza nekih vlasnika svojih profila pojedinci ospu paljbu po “oholosti i bahatosti” blokatora 😀

A šta si to ti, da te neko nema pravo izbjeći na glupom fejsbuku? Ha? Zašto bi to neko morao da čita tvoje rečenice i razmišlja o tvom mišljenju? Umjesto da osjetiš poštovanje prema osobi koja neće da se nadmeće, svađa, da raspravlja ili te ubjeđuje u svoje viđenje situacije, ti se ljutiš? “Pa, ne mora me blokirati.” A je li? Pitaš li se makar nakratko da li baš ne mora?

Jedna slikovita situacija:

Poznajem ženu (u realnom životu) koju izuzetno poštujem. Zaista je planina inteligencije. Vjernica, čestita osoba, moralna i korisna članica društva. Međutim, uporna je sa svojim stavovima o vakcinaciji. Često (dobronamjerno, i ja to znam) na malo žešći način proziva “neodgovorne roditelje koji neće da vakcinišu djecu”, maltene nazivajući ih ubicama svoje djece. Ja ZNAM da ona to radi dobronamjerno, uvjerena (i na utemeljenim istraživanjima obrazovana) da je to njena borba za zdraviji život naše djece. A ona ne zna koliko mi je noževa zakucala u srce svakom prozivkom, jer… ona ne zna, a ja znam da mi je dijete umalo umrlo od vakcine, i da ima trajne posljedice (hvala Allahu, vrlo neprimjetne okolini). Nisam neodgovorna, nego osvjedočena. Svi njeni “dokazi” i tvrdnje da tome nije uzrok vakcina su meni pljuvanje u lice tuđim životima. A ne kažem da i ona nije u pravu u mnogo slučajeva. Ima svega. E, zato što je volim, i što je poštujem, i što dajem prostor njenoj misiji da bude potpuno opravdana, zato što znam da je totalno pozitivna i dobra, ja se neću s njom uvjeravati. Neću! Niti ću trošiti dane na uvid u ono što me lično poentira kao budalu koja ne shvaća “više ciljeve”. Ona zna za sebe, ja za sebe, fejsbuk je šejtanova mahala, a ja jedva čekam da u stvarnoj bašti s njom popijem kahvu. Izbrisala sam fejsbuk profil,  i  time uštedila  mnogo  mentalnog uznemiravanja.  Nikad nisam komentirala ništa oko te teme u NJENOJ avliji. Nemam pravo. Ona ima – da u svojoj “kući” priča šta hoće. Nije mi rekla da joj moram biti gost. Možda bi me, da sam ikad iznijela svoje iskustvo i tvrdnje – blokirala. Halal bi joj bilo. A i ako ne bi, vjerovatno bih  ja nju.  Time bih se sačuvala uzurpiranja njenog prava na njeno uvjerenje, ukoliko bih “silovala” sa svojim negiranjem i uvjeravanjem u suprotno. Pa, ako imam SVOJE mišljenje, imam i SVOJ “zid”. Mislim, imala sam. Šta ću, ide mi na živce. Ne ONA, nego određena njena aktivnost na  fejsbuku.  A to NIJE ona! Nije. To je samo jedan aspekt ličnosti, koji u svijetu virtuelnog naganjanja nikada nije trodimenzionalan. A volim je, wallahi. I poštujem. I da me u realnu baštu ne primi i zaključa kapiju predamnom, njen je hakk. Gdje je meni viza za šetnju po tuđim životima? Neeemaaa. Nema niko.

A ima jedna koju sam bismillom izblokirala na svih bvuifpajbvnbjcbh profila koje je ikad imala. Bar one na kojima  nije lagala o imenu. Čovječe, tako sam ponosna na to! I mislim da je “blok” prava blagodat. Ne mrzim je, ne želim joj zlo, nikad ne bih dirala njenu čast, a “blok” mi u tome pomaže. Zato ga ja zovem – mubarek blok. Koje olakšanje je ne morati je nikad sresti u životu! Ili ne doći u situaciju da je sretnem, a ne uputim joj osmijeh od srca.

Šta je ljudima?! Kao da nam je farz sresti i prigrliti svih 2 milijarde muslimana svijeta… ncncncncncn… Farz nam je voljeti ih kao vjernike, ne činiti im nasilje, ne uznemiriti ih, ne skrnaviti njihovu čast, imetak, život… a to se sve može dušom. I gle! Ako ih fizički “grliš” a dušom ih prezireš – džaba ti. Bolje da si odmakao/la.

Fejsbuk profil nije duša vjernika. Blokiranjem se distanciraš od sadržaja i nekih djela, a ne od osobe. Ili oni od tebe. Kada bismo samo još to shvatili, bilo bi nam jasno da nas uznemiravanje tuđim klikovima na koje svaki vlasnik profila ima pravo, upozorava na žestok i debelo nahranjen ego. Naš, ne njihov.

“A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!” …”

“i oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno;
i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu;”

 

Šta kažeš na to?

Ukoliko si siguran/sigurna da nije do tebe, onda… šta te briga?? Kloniš se onoga što te se ne tiče, i tako lijepo gradiš svoj ahlak.

Tuđi “teren” nije tvoje pravo. Ako imaš problem s tim, onda je TO tvoj problem, a ne neko ko ti je uskratio “pravo” koje nemaš.

“O vjernici u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite. To vam je bolje, poučite se ! A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: “Vratite se !” – vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono što radite.” (Nur – 27 i 28)

Prenosi se os Sehla b. Sada da je rekao: «Bahnu (neki) čovjek u sobu Božjeg poslanika a.s., dok je on dugim željeznim šiljkom češao svoju glavu. Na to Poslanik a.s. reče: “Da sam znao da gledaš, zabio bih ti ovaj šiljak u oko, pa traženje dopuštenja (za ulazak) je propisano zbog pogleda!”.(Fethul-bari – 28)

Pripovijedao je Seid Mekberija: «Naišao sam, a Abdullah ibn Omer razgovara s nekim čovjekom, i ja sam im pristupio, pa me je dočekao rukom u prsa govoreci: “Kada naideš na dvojicu koji razgovaraju, ne pristupaj im dok ne zatražiš njihovo dopuštenje jer sam slušao kako Poslanik a.s. kaže: `Kada dvojica razgovaraju, ne pristupajte im bez njihova dopuštenja.” (Fethul-bari – 99)

Ammara