Ljudi žele biti voljeni, jer im to što ih neko voli znači potvrdu vrijednosti. Nerijetko se žene sa kompleksima niže vrijednosti pitaju šta nije u redu sa “njim”, kad baš nju, “takvu”, voli i želi. Zato pristaju na ponudu bez kriterija za prihvatanje. “Bolje išta, nego ništa”, ili kod vjernica, “da sačuva vjeru i moral”. Ili, i kod jednih, i kod drugih, hvatanje magle nastale isparavanjem filmskih sapunica.
Nekada se vrijednost žene mjerila prema onome šta i koliko je spremna da doprinese kvaliteti života; od ugleda, materijalnih dobara, fizičke spretnosti i snage… Danas se mjeri “reckama”. Koliko njih je zabalilo za njom. I cuke bale, ali to je danas tako proeuropsko i procivilizacijsko baljenje, na koje se ne smijemo ljutiti. I samo zato je “pozitivno” i kod ljudi. Ekvivalencija između hajvana i insana danas je poželjna. Biva, “prirodna”. Otišli smo i korak dalje, pa se suosjećanju učimo kroz zazivanje suosjećanja prema životinjama. Nije loše saosjećati s njima, jer onaj ko nema milosti prema stvorenjima, neće mu se ukazati milost. Problem je što se pre-potencira to saživljavanje sa nesvojom vrstom, dok se sa vlastitom odbija kao nepotrebna slabost… NemREmo spasit svet, ne?
Najprije ulažemo u “ljubav” ulažući “na sebe” ne bi li našli “njega” ili “nju”. Pri tome nemamo vremena da ulažemo u sebe, zato što… ko smo mi? Vanjski obris trenda u društvu, i kod sretnih silueta ličnosti koja nije oblikovana nametnutim “normama”.
Ako ne nađemo to što tražimo, aman, tužni li smo i patetika nam je nerazdvojna prijateljica.
Ako nađemo, odmah počne briga oko toga, kako zadržati. Duša zna da je sve osim Allaha prolazno. I onoga što se za Njega veže, i zbog Njega se pihvati ili ostavi.
Ima jedan jedini preduslov za ljubav koja ljude nikad ne bi izdala. Nikad! “Reci (Muhammede)! Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti, i grijehe vam oprostiti…” (Ali Imran, 31.)
Preduslov da bismo dobili ljubav je da volimo. Da volimo Gospodara ljubavi. I ona je stvorenje. Lahko je reći da Ga volimo. Stepen našeg voljenja se ogleda kroz stepen sljeđenja Poslanika alejhisselam. Kad pokažemo tu ljubav, kroz to sljeđenje, nikako nas ne može promašiti to da budemo voljeni. Od svih vrijednih ljubavi. I zaštićeni od ljubavi onih koji nisu sposobni da vole ljubavlju koja ne boli. Ljubav s Imenom Allaha NIKAD ne boli! A ako kažemo da volimo s Njegovim Imenom, pa opet zaboli, onda nismo tu ljubav dobro razumjeli. Imamo još neku lekciju koju moramo naučiti. S Njegovim se Imenom voli onako kako On voli da volimo.
“One koji su vjerovali i dobra djela činili, Svemilosni će sigurno voljenim učiniti.” (Merjem, 96.)
Kad volimo ljude, umiljavamo im se. Tražimo način. Nije nam teško da se žrtvujemo. Recimo, majke za djecu. Kad je ljubav prema Gospodaru u pitanju, ona ista koju kažemo da ju osjećamo, teško nam je da žrtvujemo čak i ono što je svakako Njegovo. Na primjer, “naše” vrijeme. Ili imetak koji nam je On dao. Ili san koji nam On spušta. Ili “ljubav” koju On ne voli, jer zavarava Njegove robove. Ma prema čemu, ili prema kome bila usmjerena. Očekujemo ljubav zauzvrat. To je trgovina. Ljubav je kad poštuješ tuđe osjećaje. Pa i kad te ne voli ona/j za čijom ljubavi žudiš. Zato što poštuješ raspodjelu ljubavi od Gospodara ljubavi. To je vrhunac spoznaje. Zadovoljstvo je osjećaj Džennetlija. Za-do-volj-stvo! Trebalo bi ono biti cilj i ovosvjetskih putnika ka Džennetu. Onih koji znaju da je samo jedan Pravi put do njega. Ima zaljubljenika koji su sve, samo ne zadovoljni. To nije ljubav, nego patnja. Do takve “ljubavi” se dolazi putem suprotnim od Pravog puta do mjesta gdje je sve suprotno zadovoljstvu potpuna nepoznanica. Nema Dženneta na Dunjaluku, osim u prsima onih koji mu teže na Ahiretu.
Kad uhvatimo sebe, možda ćemo i druge. Kad zavolimo sebe zbog poštovanja Allahove upute kojom nas je počastio, i zahvalnošću uzvratimo činjenjem dobra, naći ćemo sve što tražimo. Sve! A ne trebamo ni maknuti od sebe.
Ammara
2 komentara na “Tražimo ono od čega bježimo”
Preduslov da volimo,(biti ispunjen ljubavlju) je nacin na koji nas Kreator to radi.”shvati u tvojoj je ruci kaliedoskop svijeta,i kako ga okreces slazu se nove simetrije,ne prizivaj nista,ne zadrzavaj nista,dopusti onomu sto ima da te ima.Srce je kao dasak vjetra,koji ti ude u sobu,donese svjezinu i ode.Ne mozes vjetar zadrzati,malo je onih koji su spremni prepustiti se zivotu koji se stalno mijenja.Ljubav nije usmjerena,nije posesivna,ne priznaje posjedovanje.Ljubav o kojoj pricam je tako radikalna da..To je okus voljenja,Ljubav ne poznaje strah ni u jednom segmentu.Ona je bivanje vlastitog bica.Ako zelis znati koliko te neko voli(mada je to ne vazno,jer osjecaj zadovoljstva,nema posjed)Pokazi svoje tamno ja,samo na jedan dan,Ljubav se temelji na prijateljstvu.A prijatelj,lomi,razbija ego,tjera te da se hrves sa sopstvenim strahovima,bas kao i ti njega,ovim postupkom.Ono sto mislis da je ljubav,nestaje,ali ono sto ce zauzeti
njeno mjesto,ogromno je i bez kraja.Stvar je u otkrivanju svog bica,kad se ne plasis izgubiti to sto imas,nastaje ispunjenost,prosto volis, tvoji postupci su ljubav koja ne ovisi,ne ocekuje zahvalnost,ona se ne hrani tim.Ljubav se daje,sve sto primis ,samo je blagoslov,cak i ako nista ne primis,sretna si jer imas priliku dati,zahvalana si jer volis.Spoznati sebe znaci spoznati tamu i svjetlo.Istina,iskrenost,ne trpe suprotno,zbog sebe.Nikad ne boli istina,vec iluzija..Svjesnost,jednostavnog zakona,prolaznosti dopunjava,recimo,kada si ljuta,posmatraj sebe,ne opiri se,samo gledaj,kako dolazi i prolazi..Ljudi vole vecina,samo zato sto zele da vi njih voli te.Ribar baca mamac,ne da bi nahranio ribu vec sebe,ironija,vecina ljudi tako voli,to nije ispunjenost ljubavlju,ni blizu.To je kao dova za najblize,ali nikad i dova za neprijatelje,ne poznate,ne upucene itd Kada sam prvi put osjetila slast imana namaza,pitala sam se,cime sam zasluzila,sam izlazak iz tame?Kada sam drugi put pala,Gospodar mi je poslao insana koji me pokrenuo!Njegova milost,ljubav,ne trebaju mene,vas!Ovo je samo putokaz ka zadovoljstvu,ljubavi.Ljubav,ona pociva u miru sebe zbog sebe.I danas sam daleko i od samog pokoravanja,ali taj osjecaj kada obavljam molitvu,(vecinom)ne da se opisati.Povjerenje je osnova,nikada ne razmisljam o proucenom,nikad ne sumnjam u dovu,u svakodnevnoj molitvi pitam,trazim odgovor,itd Ne znam jel pogresno ali znam da dobijam,uvijek,Mir.Nikad nisam razumjela ljude koji mole iz straha,i slicnih emocija?I sad pitam jel'to vjera,ili sta?Ljubav nije sigurno!Ammara sta je iman bez ljubavi?Sta je ljubav bez povjerenja?U svakom segmentu pa i prema Gospodaru.Ljudi zive kao da zivot mora znati da je on/a hodio svijetom,trude se da ostave neko ucenje,plod.Jeli nas to sejtan tjera ili pak ego trazi slavu kao najsladzi kolac naseg samoljublja.Kao pozuda,momenat u kome covjek radza svijet,svako nestajanje,gledamo sa cudenjemm kao nesto ne moguce…Postonanje je sekundarno ono samo po sebi pretstavlja determinaciju,covjek misli i egzistira-a ona podvaja misljenje i bice,drzi ih medzusobno spolja u sukcesiji!?ili grijesim ha?Pre par dana ,bi kod mene insan koji me pokrenuo,hvala joj,zao mi je sto okrenuta njoj,sebi,nisam pricala pitala,sustinski vazne stvari.Ammara ako mislis da negdje grijesim volila bih cuti!Ovo je dunjalucki pogled dozivljaj ljubavi..
Ammara samo jos jedno pitanje.Kazu majka voli bezuslovno,paradoks,ima samo jedan uslov?Dijete mora biti njeno,dobro,posluusno,po jusu porodice,inace…dolazi do uporedivanja,koji je ovo stepen vrsta ljubavi?hvala unaprijed.