Bijeg od straha


Allahova Vlast

 

Nekad čovjeka obuzme nesigurnost i strah. Svjesni smo mi, uvjereni smo da ništa ne može biti, ili ne biti, osim Kadera. Odredba Gospodara nama nije mrska. Ipak, ljudski je i dobrodošao osjećaj i taj strah u nama. Da ga nema, ne bismo znali koliko je velika sigurnost od straha.

Jutarnji i večernji zikr, zaštitne dove… one same po sebi, bez uvjerenja i prisustva uma i duše, nisu ono što treba da budu. Puko izgovaranje ima neki značaj, ali nema suštinsku “misiju”.

Desilo mi se više puta da sam se osvjedočila u Moć i Snagu, u neprestani Nadzor Čuvara Kojemu se povjeri emanet na čuvanje.

Kad putujem, teško mi je da ostavim djecu, iako su djeca već odrasla i samostalna. Eto, mati… Onomad kad su bile poplave, i naše je mjesto poplavilo. A ja nisam bila kod kuće. I da jesam, kao da ja mogu zaustaviti potop!?” Ali, dok sam odlazila, kao i obično, dovom sam zamolila Gospodara: “Allahu Svemogući, Ti si Najbolji Čuvar, pa ih Tebi na emanet ostavljam. Ti emanete ne iznevjeravaš. Molim te Milošću Tvojom, čuvaj mi djecu, njihove živote, vjeru, zdravlje, i čuvaj moj imetak koji nam služi da budemo od ljudi neovisni, a iz Tvoje riznice nam je dat. Dovoljan nam je Allah, Divan je On Zaštitnik!”

Kišne vode su tekle kao rijeke. Mi živimo u podnožju planine i brda koja su okolo. Voda se sljevala prema kući, i uredno ju zaobilazila. Još uvijek nismo shvatili kako bi to bilo moguće, jer po nekim zakonima prirodnih tokova, nikako nije trebala da zaobiđe. Eto, toliko o “majci” prirodi. I ta majka ima Gospodara.

Jednom prilikom, dok  smo mi stanovali u gornjem spratu, u donjem spratu su popucale cijevi od vode. Nije se to desilo dok nas nema, ili dok spavamo. Ja prije spavanja učim dove da nas Allah sačuva od poplava, požara, rušenja i gušenja, jer mi dok spavamo – ne znamo. Poplava se desila kad smo se probudili i mogli da na vrijeme reagiramo. Bez posljedica. Elhamdulillah.

Jednom nam se električna instalacija zapalila, ali u momentu kad smo ustali na sabah. Ne dok smo spavali i bili nemoćni da vidimo i reagujemo. Elhamdulillah. Gospodara ne obuzima ni drijemež, ni san. Zato mi možemo mirno spavati, bez brige i straha.

 

اللَّهُ لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ الْحَيُّ الْقَيُّومُ لَا تَأْخُذُهُ سِنَةٌ وَلَا نَوْمٌ لَهُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ مَنْ ذَا الَّذِي يَشْفَعُ عِنْدَهُ إِلَّا بِإِذْنِهِ يَعْلَمُ مَا بَيْنَ أَيْدِيهِمْ وَمَا خَلْفَهُمْ وَلَا يُحِيطُونَ بِشَيْءٍ مِنْ عِلْمِهِ إِلَّا بِمَا شَاءَ وَسِعَ كُرْسِيُّهُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَلَا يَئُودُهُ حِفْظُهُمَا وَهُوَ الْعَلِيُّ الْعَظِيمُ

Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni. (El-Bekare, približan prijevod značenja)

Muhammed ibn Ka'b, rahimehullah, prenosi od Ebana ibn Osmana, radijallahu anhu, a on od Osmana ibn Affana, da je Allahov Poslanik alejhisselam rekao: “Ko izgovori:

بسم الله الذي لا يضر مع اسمه شئ في الأرض ولا في السماء وهو السميع العليم

– BISMILLĀHILLEZĪ LĀ JEDURRU ME‘ASMIHI ŠEJ-UN FI-L-ERDI VE LĀ FI-S-SEMĀI VE HUVE-S-SEMĪ‘U-L-‘ALĪM (3 puta)

U ime Onoga uz čije ime neće nauditi ništa na nebesima niti na zemlji, a ON sve čuje i sve zna. (proučiti tri puta) (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madždže), kad omrkne, neće ga zadesiti iznenadna nesreća sve dok ne osvane, a ukoliko ove riječi izgovori kad osvane, neće ga zadesiti iznenadna nesreća sve dok ne omrkne.”

“Ebana je zahvatila paraliza, pa su ga ljudi obilazili. Ulazili su i izlazili, ali ja sam ostao sjediti (pripovijeda dalje Ibn Ka'b, rahimehullah). Kad smo ostali potpuno sami, on mi se obratio riječima: “Ja znam zašto si se zadržao. Ono što sam ti prenio, zaista je istina, ali ja sam danas to zaboravio izgovoriti.” (E'ala ibn Kesir)

U dodatku koji bilježi Ebu Davud s vjerodostojnim lancem prenosilaca stoji da je Eban bin Osman radijallahu anhuma rekao čovjeku koji je zbunjen gledao u njega u momentu njegove bolesti: “Šta me gledaš? Ja, tako mi Allaha, nisam slagao na Osmana, niti je Osman slagao na Poslanika alejhisselam! Nego me danas snašlo to što me snašlo, pa sam smetnuo s uma da to izgovorim.” (Ebu Davud, 5088. Šejh Albani rahimehullah kaže da je hadis vjerodostojan.)

Sjećanje je od Allaha Uzvišenog. I zaborav je, kad On odredi, od Njega.

“Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se
vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na
blagodatima Mojim nezahvalni
nemojte biti.” (El-Bekara, približno značenje ajeta 152.)

Hvala Allahu na svakom stanju, i hvala Allahu kad god Mu zahvalimo!

 

Ammara

 


2 komentara na “Bijeg od straha”

  1. Hvala Allahu sto te darovao, da na ovako koncizan nacin predocis i naucis mnogo svoje citaoce, insa-Allah da te za sve pa i za ovo visoko nagradi

Odgovori na Jagoda Poništi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *