Draga moja sestro!

Ti, koja nosiš hidžab!

Eno, čuješ li, kuca ti istina na vrata. Istina koja potvrđuje ili negira sve tvoje strahove. Bojala si se bolesti, bojala si se nemoći… Bojala si se mraka, samoće, stiska, zatvorenog prostora, tjeskobe, toga da ćeš biti ostavljena od ljubavi svoje, od djece, majke, oca, prijateljica… Bojala si se da ćeš jednoga dana biti sama sa sobom, bez ogledala na koje se u bajkama ogledala Snjeguljičina maćeha, i koje je uvijek imalo samo riječi hvale za tebe.
Smrt će, uistinu, doći. Za smrt su kvalifikovani svi koji su se rodili.
Misliš li da će ti u tom trenutku biti bitno koliko je skupocjena tvoja haljina? Od kakvoga je materijala, je li sa pijace ili iz nekog butika? Misliš da će ti biti važno kakav si sve nakit na svoje tijelo stavila, kojim si se parfemom namirisala, je li tvoja šminka svjedok da si njegovana, počupane obrve da nisi zapuštena? Misliš li da boje i mirisi koje nanosiš mogu sakriti nered u duši, fleke od grijeha na srcu?
Neće ti biti bitno ništa, osim da si propisno pokrivena. Da u trenu kad ti srce i tijelo prestanu disati životom, kad te duša bude napuštala, budeš ukrašena pokornošću. To će ti biti bitno. Jer, dušo moja, insan će biti proživljen u stanju u kojem je umro. A mi ne znamo kojia nam je stotinka zadnja. Zamisli da pred Allaha izađeš kao neko kome Njegov propis nije bio dovoljno lijep, pa ga je zamijenio „modernijim“?
Razgovarala sam tako sama sa sobom, u sebi, pa poželjeh da ista pitanja prenesem i tebi. Sa voljenima se dijeli ono što mislimo da bi nam moglo koristiti.
Islam ne zabranjuje da budeš uredna, da budeš prezent da je hidžab upravo ono što je najbolje za ženu. Neko ne zna, ali će inšaallah saznati ako želi. Ne zna se ko će sutra biti bolji nego što je danas. Neka sestra danas hoda pretjerano ukrašena i našminkana pred tuđincima, kao da je u najmanju ruku za svog muža spremna da je gleda i u njoj uživa. Možda će se ona sutra pokajati i ostaviti tu ružnu praksu koju samo šejtan ohrabruje i voli. Budi ti ona koja će, primjerom svojim u slijeđenju propisa o oblačenju i pokrivanju žene muslimanke, neprocjenjivog blaga i resursa ovog ummeta, pozvati druge sestre da zavole i primijene ovaj propis. Poprati taj vanjski poziv unutarnjom ljepotom, ponašanjem koje na tvome licu iscrtava najljepše tragove, kakve nijedna kozmetika na svijetu ne bi mogla dočarati!
U našem vremenu, evidentno je, poziva se na ostavljanje propisa hidžaba i granica tog propisa kao nečega što je demode, zaostalo, neprikladno za područje u kojemu živimo. Kao da je islam omeđen geografskim ili vremenskim granicama! Šejtanske li podvale… Euzubillah! A ako se to radi iz uvjerenja da pod propisnim hidžabom nismo dovoljno lijepe, pa se treba dodatno uljepšati, onda je to NENOŠENJE hidžaba koji se, kao, nosi. Jer, hidžab je zastor. Doslovno. Je li zastor kroz koji se nazire sve što treba da zastor sakrije – zastor? Nije. Ne, ne potcjenjujem ničije pokrivanje, samo pozivam da razmisliš. Duša koja Allaha voli istinu će ti reći. Od Vabisa ibn Ma'beda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Došao sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa me upita: ‘Došao si da me pitaš o dobročinstvu i grijehu?’ Rekoh: ‘Da.’ Poslanik mi reče: ‘Upitaj svoje srce. Dobročinstvo je ono čime ti je zadovoljna duša i čime ti je zadovoljno srce. Grijeh je ono što tišti dušu i koleba se u prsima, pa makar ti to ljudi dodijelili i odobrili.'”(Daremi,2421)
Da li bi ti o kvaliteti sira pitala nekoga ko ne voli sir? Ili bi pitala istinske poznavaoce i ljubitelje te hrane? Tako je i sa srcem – o onom što je bliže pokornosti pita se srce koje teži pokornosti. Ako bi pitala Lepu Brenu (reČimo), ona bi ti  rekla da njeno srce poručuje da ništa osim mini suknje nije lijepo i ne donosi smiraj. Možda samo plastična operacija. A možda se i ona već sutra pokaje i promijeni mišljenje, pa očisti srce i ono joj kaže istinu?
Ajet koji je objavljen povodom onih koji bdiju u džamijama, koji paze da čuvaju granice namaza, koji iščekuju od jednog do drugog namaza, mnogo nam govori i o našem stanju po pitanju hidžaba. Iščekivanje namaza se odvija u pažnji o vremenu, o počecima i krajevima, pod abdestom – spremni, u zikru – glupostima nezaneseni.
„O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!“ (Ali-Imran, 200)
O ovom ajetu je Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao:
„Zapovijeđeno je da budu strpljivi us vojoj vjeri, s kojom je Allah Zadovoljan, a to je islam, te da je ne ostavljaju ni kad je lahko, ni kad je teško, ni u nevolji ni u zadovoljstvu, da umru kao muslimani, te da budu izdržljiviji od neprijatelja koji kriju vjeru!“ Ovo isto ističe više predstavnika zdrave tradicije. (prema: Ibn Kesir, Tefsir, skraćeno izdanje; 2000.)
Od Selmana el- Farisija radijallahu anhu se prenosi da je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao: „Straža u trajanju od jednog sata na Allahovom putu je bolja od posta i klanjanja čitavog mjeseca! Ako neko umre u tom stanju, stalno će mu se bilježiti nagrada za to djelo, i odrediti opskrba, i bit će sačuvan kaburskih iskušenja.“ (Muslim)
Budimo izdržljivije od onih koji nam kriju propise vjere da bi opravdali svoje težnje ka malo modernijoj i malo drugačijoj vjeri, jer…
„Allahu je prava vjera jedino – islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati.“ (Ali- Imran, 19)
„A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.“ (Ali- Imran, 85)
Misliš li  da se vjera mijenja i odbija tako da se odricanje i nezadovoljstvo postojećim verbalno negira?
Vjera se prekraja i mijenja, zamjenjuje za nešto drugo – našim postupcima. Ne samo po pitanju hidžaba. Ali, eto, kad ga već nosimo, iskoristimo da njime potvrđujemo pripadnost, srčano i sa zadovoljstvom, upravo onome sa čim je došao Muhammed alejhisselam, a ne nečemu drugom. Mi vjerujemo da nema ništa bolje i ljepše. Ako preselimo u vjećnost u trenutku dosljednosti i borbe sa samima sobom da ne podlegnemo trendovima krojenim po nemuslimanskim mjerilima, nego da budno bdijemo na granicama propisa kako nam se ne bi neki šejtanluk učinio primamljivim, pa da zbog te lažne slike preskočimo svijest i savjest, možemo se nadati da ćemo biti od prethodno spomenutih. Allahovom Milošću.
Ammara