Psihološki profil: Samoobmanuta
Žena koja se stalno žali na muža, ali uporno s njim živi. Nije to usputno, tipično žensko žaljenje. To je konstantno ljaganje njegove osobnosti. On nije nikakav, nije nikad ni bio bilo kakav. Ona to zna, ali je jako požrtvovna. Mijenja sebe za njega na PIK.ba, uz nadoplatu. Toliko mu je odana i predana, da ne propušta ni priču o dinosaurima, a da ne oslika sve njegove mahane.
Žena koja je Boško Buha svih obiteljskih okupljanja, jer nema smisla da se proživi makar jedan sunčan dan, kad se već mogu navući oblaci na raspoloženje. Nije to zato što je ona crnjak u postavkama, nego zato što je svjesna svoje žrtve samim tim što je s njim, takvim. I cijeli svijet mora toga biti svjestan. U suprotnom, njen je trud uzalud.
Žena koja priča o svim njegovim nebrigama, zapostavljanjima, nesposobnostima, ali ne zna kako bi se snašla bez njega. Zato ga ne ostavlja.
Žena koja nije zainteresirana za intimnost, pa su sve žene koje to jesu, “nacifrane jadnice”.
Žena koja bez problema prelazi preko njegovih flertova, gledanja porno-filmova, baljenja za tuđim ženama, jer je njoj “svejedno za njim”. To što zbog toga guta apaurine, jer ne može zamisliti život bez njega, stvar je loše klime ove godine.
Žena koja na sve harame ostaje ustoličena kao supruga, a na spomen halal-braka sa drugom ženom navede sve prethodne i potonje razloge da ga ostavi. Ne, njoj ne smeta propis višeženstva, ona je dobra vjernica. Njoj smeta sve ono zbog čega ga nije ni pomislila ostaviti, dok nije spomenuo drugu ženu. Ne, njoj ne smeta halal, njoj smetaju svi njegovi harami koji su kod nje izazvali jednu jedinu reakciju: “One su usput, ja sam mu žena. Uvijek na kraju dođe kući”.
Žena kojoj, kad više ne znaš šta da kažeš nakon njenih silnih jadikovki, predložiš da se rastane ako već ne može da lijepo živi s mužem i nađe rješenje, napadne i tebe, i tvoju familiju, jer da nije vas, njoj nijad ne bi palo na pamet da se rastane. Otkud vam taaa ideja?
Žena koja se žali da je muž zlostavlja, ali ga ona voli.
Žena koja nikad ne nalazi opravdanje za prijateljice, ali je to zato što se njima ne može naći opravdanje.
Žena koja ne sudi o drugima, ali jednostavno zna da bolje nisu ni zaslužili.
Žena koja nije svoju djecu naučila ni da napišu svoje ime, jer su one koje su to učinile željne lajkova na fejsbuku.
Žena koja se nikad ni u čemu nije htjela izrealizirati, ali su sve druge žene ljubomorne na nju.
Žena kojoj je mrsko živjeti, ali se druge žene foliraju što im nije mrsko.
Žena koja odokativno mjeri grame i milimetre kod drugih žena, ali njoj nije važan vanjski izgled.
Žena koja se šminka kao da je fasader, ali to čini za svoj ćeif. Isključivo van topline doma.
Žena koja doživljava stres kad se ne stigne našminkati, ali to nije zato što ima nisko samopoštovanje.
Žena koja se stidi kad joj udjeljuju komplimente, ali redovno lijepi slike u milion poza i boja na fejsbuk. To ona samo onako…
Žena koja je toliko lijepa, da jednostavno svima mora napomenuti da je jako lijepa, iako joj nije važno šta drugi ljudi misle o njoj.
Žena čija djeca joj govore “vi”, ali ne gleda španske sapunice.
Žena koja u vrijeme poplave indijskih bljuvotina na tv-u, poludi za sarijima koji su joj do jučer bili smiješni. Ne gleda indijske serije. To je za dokone, zna ona.
Žena koja nema emocionalnih rupa, ali se liječi šopingom.
Žena koja neće da se školuje, jer je to miješanje sa muškarcima, ali redovno ide na pijacu da vidi šta ima novo, od prije pola sahata.
Žena koja ne zna sama otići doktoru, ali joj je muž nepismen. Bez nje se ne bi znao ni vode napiti.
Žena koja je saburli, ali tačno zna nabrojati sve patnje, boli, i stotinke trpljenja u nežaljenju na svoje stanje.
Žena koja mrzi sve koji se rahat najedu bez brojanja kalorija, ali ona nije na dijeti otkad zna za sebe.
Žena koja gleda svoja posla, a nikad ne možete u njenom prisustvu upitati je li neko umro, da vam ona ne podastre izvještaj o njegovoj svakodnevnici dok je bio živ. I njegove strine, i njene djece…
Žena koja ne voli ljude koji kriju svoju intimu, jer ona svoju nema. Pa, mora i ona nešto živjeti!!
Žena koja kuha 150 jela za iftar, iako nije od onih koje vole kuhati za goste, ali to ne čini kako bi zasjenila sve u državi. Naravno, to je ona usput, da ugodi svima.
Žena kojoj muž kaže da je voli, ali ona zna da laže. Ne treba joj da joj stalno to ponavlja. Osim beskonačno. Nju to ne zanima.
Žena koja je samopouzdana, a stalno kopa po muževim stvarima i računima. Ne osjeća se ugroženo.
Žena koja cijepi djecu, iako vakcine smatra otrovom, ali to ne čini kako bi mogla reći da joj je bitno da njoj niko ne može prigovoriti za nesavjesnu skrb o djeci. ako im naštete, nije do nje. Ne, nije joj samo to bitno.
Žena koja ne cijepi djecu, iako misli da je životno važno, samo zato što želi svijetla obraza reći da je u trendu. Ako našteti, nije do nje. I ne, nije joj samo to važno. Pod svaku cijenu.
Žena koja ima stav, kad god pročita nečije mišljenje o nečemu. Kad nema tuđih mišljenja, njeno je zauzeto pranjem čistih tepiha. Muž je kriv, jer joj je on rekao da nije ona tu da se sekira, već da uživa u njegovoj pažnji. Sve je do njega. Ne da joj da napreduje.
Žena koja smatra da ne treba vidjeti očito. Mislim, čemu to, kad ima dosta onoga što treba iskopati iz tame skrivenosti?? Postojalo, ili ne.
Žena koja najviše pati što joj je muž slabog imana, pa nađe sebi nekog zgodnog ispovjednika na fejsbuku.
Žena koja ne razumije, otkud pravo njenom mužu da gleda slike lijepih žena, dok ona desetljeće prije oduševljeno, sva preznojena, miluje novinske članke popraćene slikama Beredpitova i inih pudlica. Koji je ooon grješnik!
Žena koja ne cijeni ljude osim po bogobojaznosti, ali se ne druži sa seljankama.
Žena kojoj nije važno bogatstvo i raskoš, ali mijenja zavjese češće nego neko čarape. Trošak je da se peru.
Žena koja ne razumije one koji svoju djecu guše disciplinom, ali njena ne smiju pogužvati prekrivač na fotelji.
Žena koja ne čisti kuću da bi svi rekli da je najčišća domaćica ikad, ali kad ima prašine na regalu ne otvara vrata gostima. Pravi se da je nema. Nema uslove da ih primi. Još da vide da i kod nje ima muha?!?
Žena koja nije dunjalučarka, ali oblači kćerku od dvije godine u butiku, onom odmah pored komisiona.
Žena koja ne pati od samoprezentacije, ali se zavaljuje od tegobe ako čuje da je ispaljen novi mobitel, neznakakosezove, ničemusluži, a ona ga nema.
Žena koja ne bi voljela sama sebe upoznati.
Za nešto je, valjda, izmišljena i mašta. Zar ne?
Psihološki profil: Kompleksaš
Kompleksaš razvodi ženu odjednom tri puta, i to tako da joj tri puta kaže da je puštena, pa se onda još dva puta vrati u prostoriju, i ponovi po tri puta. Da bude siguran. Nakon nekoliko sati, nastavi se ponašati kao da nikad nije ništa ni rekao, i podrazumijeva da se i njegova supruga, koja više ne zna je li mu ikako supruga, nastavi tako ponašati. Sve cool.
Kompleksaš ne propušta nijednu priliku da pred gostima svojoj ženi kaže “začepi”.
Kompleksaš, kada ga supruga pita kada će se vratiti kući, odgovara da on nije papak.
Kompleksaš na prvi znak upozorenja prilikom neispravnog pisanja, odgovara da su pravila izmislili ljudi kojima je bilo dosadno.
Kompleksaš ne dozvoljava da ga ispravite kod nepravilnog čitanja Kur'ana, jer vi samo želite, silno želite, da mu nađete grešku i tamo gdje je nema.
Kompleksaš sažaljivo objašnjava ženi da nije ona kriva što je glupa, i da je on uvijek prihvatao takvu kakva jeste, iako, istina je, nije mu ni do koljena.
Kompleksaš nikad ne odlučuje da, umjesto silnih grijeha i zuluma, odabere da se lijepo i pravedno razvede od žene. Nije lud da ostane bez objekta koji je “ništa”, toliko da se on može osjećati kao sve.
Kompleksaš ne pušta ženu da ode u savjetovalište, u Centar za socijalni rad, kod psihologa, ili da podnese zahtjev za razvod braka, koji joj on ne da. Neka ona trpi, kad i on jadan trpi.
Kompleksaš će ženu koja potraži šerijatski stav o njegovom ponašanju, kao i svojim obavezama, nazvati ženturačom koja je željna pažnje, i koja neće ući u Džennet, jer on nije zadovoljan njome. I sad je već kriva što on priča sa flundrama po chatu, jer je i ona pričala sa daijama putem maila.
Kompleksaš na svaki ručak ima komentar kako nečija žena to radi bolje.
Kompleksaš pred prijateljima priča o ženi tako da mu oni zavide na saburu što je trpi.
Kompleksaš svojoj djeci govori o tome kakva im je mama, a mama je u ovoj priči utjelovljenje svih mahana.
Kompleksaš svakodnevno nabraja svoje troškove “na njih”, i smatra da njegov život ima veću svrhu od hranjenja porodice, koju ne bi ni imao, ber ne tu i takvu, da je sebe pitao… On nikad ne pomišlja na to da možda on jede sebebom dječije nafake. Sve na svijetu bi trebalo da služi njemu, a on ničemu. On je iznad toga.
Kompleksaš misli da bi bilo kakav znak pažnje prema porodici značio da je slabić.
Kompleksaš je uvjeren da samo papci ženi kupuju poklone, ili pomognu bar prilikom krečenja. To što je Poslanik alejhisselam pomagao i bio pažljiv, za njega nije sunnet primjenjiv u “njeeeenom” slučaju.
Kompleksaš na ulici bulji u žene na način da se one sažale nad bolesnikom. On njihovo sažaljenje tumači kao simpatiju.
Kompleksaš ima potrebu da na ženino prvo “ne mogu”, kaže da nije nikad ni mogla. Ništa. Ni mogla, ni znala.
Kompleksaš tri puta pada na vozačkom ispitu, a ženi koja položi iz prvog pokušaja kaže da su je pustili, samo da je se riješe. Naporna je i nebesima i zemlji/ama, jer je malo da bude jednoj zemlji naporna. Uostalom, ima više zemalja, učio je on to iz Životinjskog carstva.
Kompleksaš kupi kilu voća u mjesec dana, i onda se nakon petnaest dana pita đe ona kila jabuka.
Kompleksaš govori da mu je punac ugrožena vrsta, i kako on dobro zna kako mu je. Kad vidi punca, zna šta ga čeka.
Kompleksaš prigovara nastavnicima u školi, jer nisu dovoljno strogi prema njegovom djetetu.
Kompleksaš uvijek optužuje svoje dijete, za svaku uličnu svađu sa vršnjacima, i tjera ga da im se izvinjava, bilo krivo, ili ne.
Kompleksaš ponizno sluša kad mu komšije ljagaju dijete, nebitno je da li iznose laži ili činjenice, i duboko im se podvlači pod džonove. Sve on to nadoknadi kad po povratku u svoj topli dom strpa svoje dijete pod džon. Ono je krivo, bilo krivo ili ne, i neka bude sretno što ga je i krivica zapala. Ni toga nije dostojno.
Kompleksaš sebi kupuje odjeću, obuću, dijelove za nešto, a za djecu je siguran da će im neko dat’ od prošlih generacija. To ga baš nikad ne sekira. Svak’ ima svoju nafaku, zar ne?
Kompleksaš živi od socijalne pomoći, i prigovara ženi i djeci što se ne trude da zasluže ni doručak, a kamoli ručak. Neodgovorni su i lijeni. A vid’ njega, momčine, i što imaju, on im je zbavio.
Kompleksaš govori svojoj ženi da se nije nadao da će nakon nekoliko poroda biti “takva”. Očekivao je da mu žena zavazda ostane mlada i utegnuta. Prevarila ga je, prodala se pod skupu robu!
Kompleksaš traži drugu ženu 20 godina, jer on zna da zaslužuje malo sreće i ljubavi na ovom svijetu. Nakon druge će i treću, ako hajrom poživi kojih 200 godina. A nada se da hoće. Takve momčine ne umiru lahko.
Kompleksaš ima 50 kila, ali sam sebe zove “Rambo”. Žena ne zna šta ima.
Kompleksaš ima 200 kila, ali je samo blago popunjen. Žena ne cijeni blagodat takvog tigra.
Kompleksaš nikad nema bora, jer ga nijedna nije mogla zapast’ od ženine pogužvane face. Ona je takva i došla, kad je imala 17 godina.
Kompleksaš se veseli kad ga neka ženska osoba greškom nazove. I nada je žensko, i to su mu već potencijalne dvije.
Kompleksaš liječi svoje komplekse tako da ih nabija svojoj ženi.
Dok god mu ona to bude dopuštala.
psihološki profil: Seljačina
Seljačina, kao karakterna crta, nema veze sa porijeklom.
Seljačina, kao mentalitetni obrazac, nema toliko veze sa odgojem, koliko sa ličnim postavkama.
Seljačina, kao slika odgoja i obrazovanja, nema veze sa odgojem i obrazovanjem, koliko sa niskim kvocjentom emocionalne inteligencije, što bismo narodSKI rekli, sa zrelošću.
Seljačina vam je tip koji se pri upoznavanju sa budućom ženom zna predstaviti tako učenim i odgojenim, maltene kao da je hafiz Kur'ana, iako ni nakon 20 godina islama ne nauči više od 10 najkraćih sura. Jednostavno rečeno, dobro se prodaje. To vam je zato što nema stida, nije sposoban za samokritičnost (i zato se skoro nikad ne popravlja), ne poštuje autoritete, i upitne je bogobojaznosti.
Seljačina je tip koji stalno priča viceve o punicama, kao usput, a svaki ženin pogled prema njegovoj mami ocjenjuje kao prijeteći. Čak i kad su njih dvije bolje prijateljice, nego on sa rođenom majkom. Njemu treba krivac za sve, i ne odustaje dok ga ne izmisli, ili ne izmodelira.
Seljačina nadgleda ženin FB-profil, iako je potpuno siguran da na njemu neće naći ništa sporno, ne bi li našao nešto sporno, jer mu treba moguća municija za okivanje (nikad sebe) u krivice.
Seljačina piše ženinim prijateljicama, pa čak i virtuelnim prijateljicama, o tome kako je žrtva svoje žene koju, dakako, voli. I da ga boli što njene prijateljice koje s njom nikad nisu ni razgovarale, "negativno utiču na nju". No, njemu je i tih prijateljica žao, jer "ne znaju one kakva ih je luđakinja zapala na frend-listi."
Seljačina se nabacuje ženinim prijateljicama. On otvoreno govori kako je to normalno, jer je višeženstvo sunnet. Naravno, njemu nije bitno kakav je, i da li je taj sunnet njegov vlastiti, ili Poslanikov, alejhisselam. Bitno da je sunnet. Žena koja je svjesna da je on bestidna budaletina, "ima slab iman".
Seljačina po dnevnim normama ženi citira hadis koji govori o tome da je žena krnjave pameti, a ipak nadvlada muškarca, potpuno zanemarujući stvarno značenje ovog hadisa. Naime, i krnjava te nadvlada, šta bi da nije takva? Seljačina to ne konta, jer je njemu cijeli svijet potreban na strani vlastite nemoći da bude bolji, zbog čega, ustvari, nastoji učiniti ženu gorom.
Seljačina se dopisuje po fejsbuku, tviteru, forumima, skajpovima, viberima, i svim -ima koje može iskoristiti, sa svakom ženskom koja ima viška vremena, pa ga troši na seljačinu. Jer, njemu se iz aviona vidi da je seljačina, kad bi pod morem ronio. Ipak, ne odustaje. Iz aviona vide svi, osim njega.
Seljačina misli da je zahtjev za fb-prijateljstvo znak da se on dopao. Da je pametan i zanimljiv. Ne propušta priliku.
Seljačini nije iz poniženja da sa tuđim ženama razmjenjuje "savjete", i bude im "rame za plakanje". Uvijek je njen muž kriv. On bi to uradio bolje. Osim sa svojom ženom, jer je ona loša muslimanka. Slab joj iman.
Seljačina svoju djecu zove pogrdnim nadimcima, a tuđoj tepa najljepšim epitetima.
Seljačina je nezainteresiran za zdravlje žene koja mu je rodila i odgojila djecu, on je žrtva njenih bolesti.
Seljačini dođe na fejsbuk ili skajp neki poziv na online-intimni bljak, i on pristaje. On ne vidi da mu se s druge strane ekrana slika muško pod maskom žene. Rikverc mu je ciljano njegovan, baš kao ženski.
Seljačina optužuje svoju čestitu ženu da je kriva što je on manijak. Eto, falila mu žena kraj žene, iako ne može navesti u čemu se tačno "faljenje" sastoji.
Seljačinu nije briga što svojoj djeci daje najgore primjere kroz sebe. Oni trebaju biti čelik, iako su napravljeni od blata. Pa, nije ih rodio, valjda, da ne budu pametniji i bolji od njega u adolescenciji, nego on u (ne)zreloj dobi!? Pod uvjetom da ne pokažu da su toga svjesni.
Seljačina dopušta raznim psihopatkinjama i ženama sumnjivog morala, da mu se obraćaju i ljagaju njegovu ženu. Ne zauzima se za nju, a kamoli da te nasrtljivice zauvijek strpa u neželjenu poštu. Ne, on je suosjećajan... zato očekuje da i njegova žena to bude, pa kad se nakon nezauzimanja za nju nekad vrati kući, ona treba da ga s osmijehom voli, kao da je svoja suprotnost. Nema veze što je svjesna svega.
Seljačina nije zahvalan na onome što ima, ali bi da mu se imanje svega i svakoga povećava.
Seljačina je psihički bolesnik. Uvijek najpametniji od svih. Drugi ljudi imaju poremećaje, džine, loše gene... pitajte ga, on će vam reći šta sve...
Seljačina je manipulator. Uvijek će vas uvjeriti da je do vas.
Dok god mu to budete dozvoljavale.
Draga, budi muško!
Nazove mene moja Lamija, da otkaže dogovor za primopredaju nekih knjiga. Ima druge obaveze. Kaže: “Ionako imam samo Muški mozak. Ženski mi se još nije vratio.”
Zanemarujem činjenicu da se radi o naslovima knjiga, i bacam se u misli o tome koliko je danas žena koje su prisiljene misliti muškim mozgom, da bi opstale u sebi i oko sebe. Naravno, istovremeno se podrazumijeva da ostanu ženski blentave, bar da im se tako serbez može reć’, i da budu dovoljno ženstvene. Ničeg previše.
Nedavno sam nazočila nervnom poluslomu jedne ženske glave. Veli, ne može više. Druga joj na to odlučno savjetuje: “Budi muško! Lupi šakom o stol i reci da je dosta!”
Molila bih, ako neko ima recept za doziranje ženskosti u ženama, da nam dostavi na uvid.
Majka mu stara, budi žensko kad treba bit’ trudna, al’ nemoj bit žensko kad treba imat’ trudničke hormone.
Budi žena kad treba dočekat muža s oklagijom u rukama, ali je nemoj upotrijebit za naplatu svih aferima. Čula sam da je jedan muž na oklagiju svoje žene urezao: “Leđa nisu jufka”.
Treba biti ženstvena kao i obučena. Ono, kao: “Draga, da ti pridržim ženstvenost?”. Nekad se to radilo s kaputima. Obučeš kad treba da se zagriješ. Svučeš kad treba da se sama od sebe smrzneš, kao ice-queen.
Kao, budeš žensko dok ga ispratiš na posao, u kancelariju u kojoj sjedi sa dvije (i to dvije!!) zgodne plavuše, ali prestaneš biti žensko dok je on na poslu, i kad se vrati kući. Naime, muško iz nas u takvim bi trenucima progovorilo: “Di si, stari?! Kako je prošao dan sa napucanim…uuppsss, mislim, nadrndanim kolegicama? Duraš li, kako li, dokle li? Ima li neka fetva za ovakve nužde?”
Dočim, žena iz nas progovara:
Pošto on ima pravo da ga žena dočeka lijepo, nasmijana, uređena, da sakrije djecu u špajz, jer je babo umoran, i tako to… Njemu, dakako, puca film. Kaže kako bi volio da nije ni došao kući s posla…
Na to će žena iz nas:
Onda on kaže da nije nikako ženstvena. Tu ona počne nabrajati sve razloge, sve povode, neposredne uzroke… do trena kad ju prekine jedan srčani: hrrrrrrkkkkkk!
Prespavao je i ono do tad, samo se pravio da sluša.
Nakon sitnih bračnih gluposti, koje mutiraju iz mrava u dinosaura u sekundi, najčešće to izgleda ovako:
Ona plače. On se tri minute osjeća krivim. Ona plače. On razumije da su žene takve. Ona plače. On odlučuje da sebi ovo više nikad neće priuštiti, pustit će ju da priča šta hoće. Šutjet će. Sve će priznat’ šta god traži da prizna, samo da ju sad ne gleda tu, takvu, ufffff… više nije siguran gdje su joj nekad bila ona crna oka dva. Ljubičasti brežuljci, usred jezera koje se razljeva, prijete da se raspuknu. Možda zato što ih već pritišće nos otek'o k'o babura, i raskreveljena usta koja kao da su tek sa tretmana silikonom pred njega bahnula… Gdje mu je žena, pita se…
Za to vrijeme, ona razmišlja o svim njegovim krivicama što ona svoju mladost troši na uzaludne bitke sa vjetrenjačama… Nakon nekolikosatne seanse tuljenja se gleda u ogledalo i nastavlja nježno plakati zbog “šta bii od ‘nake cure”, i taman da se smiri…. BUUUMMM!
On spava?!? SPAAAVAAA?!?!? Dok ona pati, raspada se od tegobe, on hrrrče?!
“E, nećeš!”, ona će ljubEzno.
“Ugasi svjetlo, pusti me da spavam, moram ujutro na posao.”
“Jeeeldeee? Moraš dobro izgledati i naspavati se, da možeš biti horan pred onim… recimo kolegicama?!?”
“Daj, ženo, ne budali! Hajde spavaj, pusti kraju gluposti…”
“Pa da! Tebi je glupost moj život, moji dani, moje sve! Znaš ono kad si……”……….
Nakon nekolikosatnog predavanja o povijesti povreda njenih ljudskih prava, odspavaju pola sahata, i muž ustaje da se spremi na posao. Sad on izgleda kao ona sinoć. A ona se rasteretila, i zaključila da ju sigurno voli, jer ko bi to trpio osim iz ljubavi.. Jahhh.
Mogao joj je pametno s vrata reći da je voli, i da je jedva čekao da ju vidi, nakon one dvije…mhhmmm…'vake su, ‘nake.
Onda bi ona ponosno frknula nosićem, i savjetovala ga da ne bude grub prema jadnim ženama koje su tu jer moraju huude zaradit’ za hljeb.
Muškarac bi trebao biti dovoljno ženstven da već jednom shvati kako mu je osnovni opis radnog mjesta “muž” to da svojoj supruzi priušti da se osjeća kao voljena, najvoljenija, i više od toga, jedina, najljepša, svi superlativi svijeta u jednom… i da konačno može odahnuti u miru kojeg će mu priuštiti kad jednom čiste savjesti bude mogla reći: “Hajde i ti, kao svi muškarci, izađi malo sa društvom… Svi imaju neki hobi, smao ti vazda nešto oko mene, ne daš mi da dišem!”
On će na to:
I, mirna Bosna.
Mira nema, najčešće, zbog jednog jedinog razloga: “E, neeeeću kako ON/A hoće, pa makar!”
Zbog “neću kako mogu da hoću”, na kraju strada sam onaj koji ovakvu odluku donese.
Vrhunac ljubavi
Veli jedna djevojka:
“Vrhunac ljubavi u današnjem vaktu je razmjena FB-šifri.” Ovdje je mislila na nebračnu, predbračnu, i tako to, ljubav.
Na to jedna mlada žena odgovara: “Upravo sam spoznala da još nisam doživjela vrhunac ljubavi u rodjenom braku.”
Onda treća mladica zaključi: “Čim se posvađate, izmijeniš i svoju i njegovu šifru, pa svašta natreseš njegovim jaranima u inbox, sve ih zavadiš, i neka se onda frajko vadi mjesecima.”
Malo starija žena tu mudro ulijeće: “Moderno iskazivanje ljubavi zvuči ovako: “Tvoj će fejsbuk-profil biti moj, ili ničiji!”
Dodatak koji kazuje više od hiljadu riječi, iz tipkovnice jedne mudrice: “Vala, srce sam mu dala, ali pasvord ne dam!”io popraćen uzdasima mnogih udanih žena.
Kontam, ovaj je razgovor na društvenoj mreži bio popraćen uzdasima mnogih udanih žena. Koja je fora s tim fb-šiframa?
Nekada je komparacija ljubavi izgledala ovako: “Njoj njen zvijezde s neba skida, ptičije mlijeko sabahile muze, a mom za mene mrsko i triiišća nacijepat’ jednom u hefti.” To na početku braka. Kasnije su poredbe malo brutalnije, ali o tom – po tom.
Danas zvuči ovako: “Njoj njen ne krije mobitel, ne nosi ga u wc kad krene, čak ima i njegovu FB-šifru! A meni moj ne da ni da slušam priča li umiljato il’ ‘nako kad ga ko nazove. Zna, skontat ću.”
Ili: “Dao joj šifru, a nije mu još ni žena! Čime je ona to zaslužila?!? A jaaaa… perem, peglam, djecu mu rodila, vučem ko konj deset godina, i šta mi je hvala?!? Ne možeš doć’ do poruka na mobitelu, isto da su Bilgejtsov sef u banci!”
Uglavnom, ja ne znam šta je nama, ženama. Ljudi lijepo kažu da ne lažu, nemaju šta kriti, ne rade ništa sumljivo ili nemoralno, nema tajni pred nama, i mi smo život, dunjaluk, duša, drob, džigera… A nama nije dosta. Razočarenje tih ljudi je potpuno opravdano; sve daju od sebe, samo ne sebe, i nama opet nije dosta! Zašto im ne vjerujemo?!? Kunu se da istinu govore. Stvarno, zašto im ne vjerujemo?
Hajde, baška to… OTKUD potreba da znamo svako slovo, dah, uzdah, dogovor, flert, uuuppsss… mislim, dogovor za igranje košarke. Zašto? Hoće li neko time nešto spriječiti? Bolesno nepovjerenje izliječiti? Natjerati drugu stranu da bude insan, zahvalan na onome što ima, jer može lako postat’ onaj koji nema. Kao što je nekad bio/la. Kako čovjek brzo i lahko zaboravlja da je ono što sad smatra podrazumijevajućim, nekad bila dova omotana strepnjom da se neće ostvariti…
Replay na Raov Twirl
Ako muškarca voliš svim srcem, “podrazumijevaš se” i tema si o kojoj se više ne vrijedi zamarati.
Ako ga voliš s rezervom, “šta ti hoćeš, isto da si MerlinMonro”, i sad će on tebi pokazat da te može zavest’ i ostavit’ k'o cigare što je nikad. Vazda u kakvom ćošku povlači još koji dim.
Ako se želiš udati za njega, hoćeš da ga strpaš u lance.
Ako se ne želiš udati za njega, “izbirač-otirač”, zlurado se nada.
Ako bi voljela da promijeni neke stvari, “nisi mi ti mama da me odgajaš”.
Ako ne želiš da mijenja bilo šta, “i kod tebe može svaki hamelj proć'”
Kad mu poklanjaš pažnju, “gušiš ga”.
Kad ga ne želiš gušiti, već puštaš da se on tebe nikad sjeti, “što bi ja mislio na tebe, kad ti ne misliš na mene”.
Ako štediš da mu olakšaš, “nikad se u ovoj kući nema šta dobro pojest'”.
Ako se potrudiš da ga ugošćavaš kao da je neki Hjugdžekmen, recimo, onda “samo Bog zna koliko tek raspeš kad ti tvoji dolaze”.
Kad se raduješ gostima, “praviš od kuće stadion”.
Kad se ne raduješ, “nije ni čudo što ode bereket ko Slovenija iz Yuge”
Kad se dotjeruješ, “dobra si mi i ‘nako, ja ne znam kome se prikazIVAš”.
Kad se ne dotjeruješ, “i onda se čudiš što se okrećem i za pudlicama”.
Kažeš li mu da bi se udala kad bi on umro, “ionako sam ti samo bio pokretni bankomat”.
Kažeš li da se ne bi udala kad bi on umro, “jadno…”
Zoveš li ga u šoping, “tipično žensko, ništa drugo ni ne zna”.
Ne zoveš li ga u šoping, “što nisi kao sve normalne žene”.
Fabraš li kosu, “samo bacaš pare, farba ne mijenja konfekcijske brojeve (svega što ima broj ili slovo)”.
Ne farbaš li se, “gledam te istu godinama, vidi kako Suljina Duga vazda osvježavajuće nagovještava da iza kućnog praga nije opet ona stara i jedina…”
Ako ga pitaš voli li te, “valjda ne treba govorit, to se jasno vidi”.
Ako ga ne pitaš, “ne zanima te da mu budeš kako bi volio”.
Kad inzistiraš da kaže šta ga muči, “zabadaš nos u njegovu priatnost, da hoće, rek'o bi”.
Kad ga pustiš da šuti, “kao da živi sa balvanom, ne bi too upitalo…”.
Kad reagiraš na njegove komentare tebe i tebe uz tebe, “nisi nikad odrasla dovoljno da prihvatiš i drugačije mišljenje”
Ako ne reagiraš, “prič'o zidu il’ njoj, isto ti je, jarrrane…”
Ako se rasplačeš na njegove osvrte glede tvoje osobnosti, “i ne znaš nego se kreeljit’, ista si ona iz ‘Dinastije'”.
Ako ne plačeš, “i kamen bi proplak'o, ali ne i ona”.
Paziš li mu roditelje, “urotila si se protiv njega”.
Ne paziš li ih, “kad je snaha ‘mogla’ svekrvu”.
Odgovoriš li mu na neke stavove, “samo da ti je kontrirat'”.
Ne odgovoriš li, “pa, nema se tu šta reć’, a da je bilo, ja bi rek'o.”
Ako si pametna, “šta se praviš pametna, ja da sam tražio znanje i informacije, oženio bi gugl”.
Ako nisi pametna, “tuljani imaju više za reći”.
Uglavnom… Ja nisam pročitala Račevu analizu ženskog stanja, jer psuje, brateee… a ja sam fina žena. Ipak, ne bih imala pravo ženom se zvati, kada ne bih dala komentar na ono što se nisam potrudila iščitati. Mislim, žene su tu da izanaliziraju detalje u detalje. Čak i kad im je potpuno strana tematika.