Monthly Archives: Septembar 2016

Ako je “došlo dooovde”

svrha

Sjedim ja tako jednog hladnog dana pred šporetom. Pomalo ubacim drva, i gledam, sve se pretvara u plamen. Pa u dim. Pa u pepeo. Džaba je, koliko je kojem drvetu bilo nafake da žilama crpi zemlju, toliko je i živjelo. Koliko je trebalo da bude balvan – bilo je. Koliko je trebalo da bude cjepanica – čekalo je na svoj red. I evo ga sad, šta god ono osjećalo i mislilo prije, ili u trenutku dok postaje toplina, ono služi onome čemu je namijenjeno. Kao mladica je možda mislilo da će disati punim zelenilom – vazda. Da će eventualno biti stanište pticama ili vjevericama. I to je to. Ali… njegova konačna uloga je da obraduje neko dječije lice kad pukne u ložištu i najavi ugodnu atmosferu doma.

Plakala sam dok sam promatrala taj prizor. Kćerka me pogledala onako… “ma daaajjjj”- pogledom. Veli, nisi ti taj tip. Veli, šta je bilo – bilo je. Pusti. Zahvali Allahu na svakom stanju.
“Ne ometaj me. Ne prekidaj me. Vidiš da sam na dženazi. Pusti me da odcvilim, da mogu nastaviti svoj put.”

Tako je i bilo. Sve što je umrlo – umrlo je. Ako si jednom odlučila da si učinila baš sve što si mogla. Dala najbolje od sebe. Prešla sve granice snage i sabura, iscrpila svaki smisao i svrhu do zadnjih damara postojanja ijednog od to dvoje… prihvati smrt određene situacije. Ili odnosa. Dostojanstveno pokopaj svaki trag. Jer, mejjit nije osim za pod zemlju. Duboko. Da ne smrdi. Što je mrtvo – mrtvo je. Ne pokušavaj oživljavati ono što više ne postoji nekakvim uspomenama koje su nekad bile stvarnost. I njih pokopaj. Ne vraćaj se albumima fotografija, porukama, sitnicama koje su nekad bile krupan osmijeh, ne vraćaj se sjećanjima, jer ona su samo šejtanova udica kojom bi te držao na uzdi, ili te povukao u prostor u kojem ne možeš disati.

Da može – bilo bi.

Da treba – postojalo bi.

Da je živo – trajalo bi.

Našao bi se način. Jer mora. Dok je čemu života, i nafake mu je. A nafaka je i način, i znanje, i pomoć, i put, i cipele za taj put…

Ne možeš voziti  naprijed gledajući u retrovizor. Bar ne zadugo. Stradat ćeš i ti, i oni koji ti se nađu na putu.

Ne zapinji za “da sam…” Nisi. Jer su sva tvoja jesam i sva tvoja nisam – u službi Kadera. Ono o čemu treba da vodiš temeljitog računa je jedno i jedino – šta ti je u srcu. Šta si nečim htjela, zašto si nešto željela, zašto nešto nisi željela… Samo to. Ostalo se odvija. Nešto će izlistati da ukrasi šumu. Nešto će se sasušiti da bude hrana crvima. Nešto će grijati nečiji dom. Sve ima svoju svrhu. Sve ima smisao. Umire i nestaje samo ono čemu ovo dvoje, ili jedno od toga – nestane. I neka. I treba. Da napravi mjesto za ono što ima i smisao i svrhu. Zato, pokopaj umrle situacije, odnose, prilike, neprilike, riječi, šutnje… I time im odaj počast.

Ammara

Ako se pitaš dokle više…

zivot-nije-lak

Dosadilo ti je da se stalno natežeš sa životom? Pa, popusti! Pametniji popušta. Kažu.

Nemaš više snage da vučeš probleme za sobom? Otkači ih! Ti biraš šta šlepaš. Ne'š ih ubit, samo ćeš odahnut’.

Ne znaš kako dalje? Sjedi, popij kahvu. Otpuši ono što te guši. Klanjaj istiharu. Ako ne znaš ti, ima Ko zna.

Kako da se ophodiš prema onima koji su prema tebi ovakvi, ili onakvi? Ophodi se kao TI. Svako dijeli od onoga što nosi.

Nisi više sigurna šta je halal a šta haram? Islam je jednostavan. Od Abdullaha en-Nu'mana ibn Bešira, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kako kaže: “Halal i haram su jasni…”
JASNI! Sve što je nejasno je sumnjivo. Ako ostaviš to sumnjivo, ostavljaš rizik da upadneš u haram. Ok? Ti nosiš svoju dušu. S tobom će u kabur. Samo ona. Niko više.

Ne znaš više kojeg daiju da slušaš? Jedan kaže ovo, drugi ono? Slušaj islam. On ima uvijek, baš uvijek, ili ajet ili hadis. I svaki glas koji time govori, govori istinu. Ali… različita  tumačenja istih ajeta i hadisa te smoriše? Imaš Tefsire. Imaš zbirke autentičnih hadisa. Nemaš izgovor. Islam je jasan i jednostavan.

Ne znaš je li bolje nastaviti sa dobrotama zbog kojih te drugi ljudi  “koriste”, ili se pobrinuti za sebe? Činjenje dobra je briga za sebe. Ako je s tim nijjetom, naći ćeš je na oba svijeta, sigurno! I ovce i novce, bejb!

Nije ti jasno zašto te niko ne razumije? Mislim, zašto te ne doživljava u potpunosti? Čekaj malo… boli li tebe tuđa glava kao nju / njega? Bi li se svijet promijenio iznenada, kada bi te samo malo bolje razumjeli? Šta te briga, bona!

Trebaš li na uvrede uzvraćati? Ako ti se ostaje bez društva meleka, uzvrati. Ili –  jednostavno napusti društvo te osobe. Vezana si pupčanom vrpcom? Ah, oprosti. Nisam znala.

Od posla ne znaš “kud udaraš”? Nemoj udarat. Sjedi. Posao neće pobjeći. Ali, izgleda bolje kad malo “otahiri”.

Djeca ne slušaju. Pa, oni su samo iskušenje. Samo emanet. Da, volimo ih. Ali smo bile žive i prije njih. Nije život u njima, nego su oni u životu.

Ne možeš biti kakva bi htjela biti, ne daju ti ljudi? Ne daj ni ti njima da ti ne daju. Nije njihova vlast nad tobom veća od tvoje.

MOŽEŠ se reorganizirati. Iznutra. To će rezultirati vanjskom organizacijom. Probaj. Ili bar ne kukaj više. Wallahi, sve naše je do nas.

Ammara