Nisu izmišljene
Kaže, bujrum. Nigdje na svijetu ta riječ nije tako totalno baš toliko vjerna značenju kao u Bosni.
“Došla sam da vidim kako ste.”
“Hvala ti, živa i zdrava bila. Dobro smo elhamdulillah.”
Ima ih sedmero u kući, ne toliko prostranoj. Koliko njih, toliko i generacija razlike. Jedno radno mjesto. Na određeno. Ono, tek toliko da se ne osjete sigurni u primanja.
Ostala je sama sa tri sina (u dobi od 3, 9, i 12 godina). Umro je u potrazi za zaradom na dnevnicu. Srce, kažu doktori.
“Živjela sam s njim 13 godina. Sad živim sa njegovom majkom, nepokretnom, gluhom, gotovo slijepom, koja ima kateter… 14 godina. Duže nego u braku. Elhamdulillah. Ima ona još sinova, ali neće je…”
Nene ne čuje, ali osjeća. Dotakne me rukom da bih obratila pažnju na nju, i reče: “Što i živim ikako…”
Snaha se pomaknu s mjesta i “zagalami”: “Tobe yaa Rabbi… Da mi te Allah poživi, nene!”
“Izvede ti djecu na selamet, mašallah.”
“Hvala Allahu. Nije On ništa uzeo, da nije namirio. On daje kuwet i sabur, i razum, i nafaku… ja izgubila glavu, ali sam dobila ruke i leđa i noge jače nego drugi. I ostalo mi je srce. Nije puklo. Nije umrlo. Zadovoljno onim što sam proživjela…”
“I nije ti teška nene?”
“Đe će mi bit’ teška! Pita l’ nju iko jesmo li mi njoj teški? A ako sam ja prodever'la, ona je duplo. Njoj je dijete umrlo, meni muž…”
…
“I, šta ima kod vas? Sluša li te sin? Jaštaradi, ionako imate samo jedno drugo…”
“Imamo i tetku. Moja zaova, njemu je tetka. Živi s nama. Elhamdulillah.”
Pitam tetku kako je ona. Pokušava mi išaretom objasniti da je gluha i nijema. I da je sretna sa sinom i ženom rahmetli brata.”
“Izborila se ti sama sa djetetom, mašallah.”
“Uz vjeru u Allaha, niko nije sam, pa ni ja. Hairli mi je. Elhamdulillah. Nije isto kao kad se ima otac; neku djecu odgaja babo, a kome Allah uzme babu, dadne mu odgoj. Ne bih ja to znala tako…”
“Nije ti teško sa zaovom, s obzirom da nemate nikakva primanja? Mislim, treba i lijekova, u godinama je…”
“Nije mi teško. Možda mi jedemo nafaku s kojom je ona došla na ovaj svijet, šta ja znam. Uglavnom, đe je više ruku nad sinijom, i bereketa je više. Nemamo mi problema hvala Allahu. Zar može insan insanu biti težak, a nit je kiša naša, nit je zemlja naša, nit je nebo naše… Sve je Allahovo, ništa nam ne duguje, a sve nam daje. Čudni su ljudi, bona…”
Majke jetima. Heroji kojih nema u udžbenicima. A trebalo bi da ima. Iz pedagogije, psihologije, morala, etike, kulture… Iz života. Ali da, život se ne uči u školama. A trebalo bi da se uči.
Ammara