“Ko me vidi u snu, vidjet će me i na javi ili kao da me je vidio na javi, jer šejtan se ne može pretvoriti u moj lik.” (Muttefekun alejhi)

Danas sam, nakon mnogo godina,  srela jednu prevrijednu sestru u islamu. Ona me uvijek podsjeti na Poslanika alejhisselam. Sjećam se, netremice sam gledala u nju dok je kroz plač, ne znam reći je li bio radostan ili tužan, prepričavala svoj san. Ne jednom. Malo ljudi zna za te njene snove. A snovi su… radosni nagovještaji vjernicima.

Poslanik, alejhis-selam: ”Od poslanstva nije ostalo ništa osim radosnih vijesti”, a ashabi upitaše: ”A šta su to radosne vijesti?” Poslanik, alejhis-selam, reče: ”Istiniti snovi.”

U jednom od tih snova, prepričavajući,  u potpunosti ga je opisala, alejhisselam. Opisala ga je onako kako je opisan u vjerodostojnim predajama. Između ostalog,  njegov osmijeh, njegov hod, njegov glas… Imala je čast da tako usnula nazove selam Muhammedu alejhisselam. I da joj on, alejhisselam, odvrati. Uz osmijeh. Uz išaret rukom. Allahu ekber!

Još mi je nešto rekla za njegov pogled, ali to ću čuvati kao slatku tajnu, i doviti Allahu da je i to  istina.

Nego, ovim tekstom sam htjela prenijeti jednu poruku. Za pouku. Inšallah.

Promatrala sam setru, želeći na neki način dokučiti, šta je to kod nje posebno toliko da često ima istinite snove (koji se ostvaruju), a pogotovo snove u kojima vidi Poslanika alejhisselam. Kao usput je rekla, kroz opušten razgovor: “Meni je važno samo da mi Allah Uzvišeni primi dovu da budem najbolja upravo onda kada me samo On vidi i čuje.” Na njoj se vidi da je tako. TO se ne može lagati. A i zašto bi? Ja mislim da je to to. A Allah najbolje zna.”U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna…” (El-An'am, 59.)

Ammara