Jeste li vi normalni??
Šta vam je više, ljudi?
Pa zar mislite da je tako jednostavno ušetati negdje, u tuđoj zemlji, i pobiti desetine ljudi?
Mislite da je ok da svoj svjetonazor pretpostavite općoj pravdi i redu na Zemlji?
Mislite da je ljudski tek tako odlučiti da se ubije čovjek, od Boga stvoren, po vlastitom sudu „kriv“?
Pa, nije li Bogu lakše da se obračuna s njim?
Jednim „BUDI“ se rješava sve, ali, eto, izostaje, jer… Jedini zna, mi ne znamo, i ko ima problem s tim?
Zar je tako lahko i jednostavno ušetati u tuđi grad, i umjesto mesti otpad, pomesti red i mir?
Zašto to radite?
Zašto, i u ime koga, nanosite štetu vlastitom narodu, ubijajući dio po dio tuđeg tijela koji ostatak istog svojim zove?
Zar mislite da ubijajući drugog, niste ubili čovjeka u sebi?
Kako ćete Svevišnjem opravdati suze oca kojem danas ubiste sina?
Kako ćete Svevišnjem opravdati ubistvo oca djetetu koje drugog oca nema?
Kako ćete i čime, opravdati otimačinu ljubavi nekoj uplakanoj ženi, supruzi i majci?
Zašto ste, molim vas, recite mi, zašto ste…
Ubijali desetine svatova u Afganistanu…. uuupppssss… pogriješih, nije to…
Mislila sam pitati, zašto ste ubijali desetine sirijske smrznute djece… uuupppsss… nije to, šta mi je?!
Htjedoh kazati, zašto ste ubili desetine pakistanskih studenata… aman, šta ja pričam, nije to to…
Zašto ste, pitat želim, ubili milion Iračana… Ah, pa šta je meni?!?
Zašto ste saučesnici u ubijanju Bošnjaka… vidi mene! Zbunjene li žene!
Htjedoh pitat: Zašto ste ubili novinare u Parizu?
I oni su nečija djeca.
Baš kao i ovi drugi.
Nebitni.
Ili??
6 komentara na “(samo)UBICE”
Ubistvo je grijeh, ko god da ga pocini. Zlocini u Palestini, Sudanu, Ruandi, Turskoj, Sjevernoj Irskoj, Sjevernoj Koreji, Miranmaru, Tibetu, Zapadnoj Sahari i mnogim drugim mjestima ne opravdavaju niti ce ikada opravdati ubistvo koje ja licno pocinim (ako se takvo sto ikada desi).
Niko nema pravo ubiti nedužnog čovjeka. Ni progoniti. Niti ga zlostavljati, niti uskratiti slobodu, i to ne smao govora. Niko nema pravo na zulum. Europski rečeno, na nepravdu.
Upravo. Mada ja licno smatram da se ne smije ubiti ni osoba koja je pocinila neko krivicno dijelo. Preferiram da se tu radije primjenjuju druge vrste posledica/sankcija. Oduzeti zivot je nesto ogromno…
U svakom slučaju, lični aršin ne smije biti mjera, niti se može lični “red” pretpostaviti općem neredu. Kome je danas učinjena usluga? Ima li iko koristi od istog? Kao što su Zapadnjaci izazvali gnjev i mržnju ubijajući i tlačeći nedužan narod po Istoku, tako i ovaj “neko”, ma ko bio, izaziva mržnju prema muslimanima i islamu. Međutim, malo je simptomatično, složit ćeš se, da iako je list “stao na žulj” baš svima redom, na kršćane se, na Papu, na kriminalce, i ostale ismijane “objekte”, nije posumnjalo ni za tren?
Ne znam. Meni je ovo daleko od vjerskog. Iako se vjera cesto puta koristi kao sredstvo. Meni se zivot ne svodi na kriscane, muslimane, ateiste, itd. Koliko god te sve strane htjele da mi nametnu “svoje istine”. Jedina zalost u svemu tome je da ni jedna strana ne shvaca da sav gnjev i mrznja ne ide u korist ni jednima, ni drugima.
Odličan post.