Monthly Archives: Decembar 2014

Sve moje brige… koje nemam

uzbrdo smajli

 

 
1.) Šta ću obući za doček Nove godine?
2.) Gdje ću za doček Nove godine?
3.) Nemam para za doček Nove godine.
4.) Šta ako me poljubi, a ja ne skontam?
5.) Šta ako me ne poljubi, i ja skontam?
6.) Kojeg bi papka mogla obmanuti da SNJIM idem na doček… do trena kad će aktuelni “on” primijetiti?
7.) Šta ako mi pukne štramplica?
8.) Šta ako ne budem mogla sakriti da crkajem od hladnoće u bretelama na -100?
9.) Hoće li se napiti?
10.) Hoću li se napiti dovoljno da mi prođe izvlakuša “bila sam pijana”?
11.) Hoću li povratiti “Rusku salatu” po njemu? Po sebi? Kako će mi stajati?
12.)Sve će imati bolje haljine.
13.) Imam najbolju haljinu, ali sam debela.
14.) Imam najbolju haljinu, nisam debela, ali mi je nos  ružan.
15.) On mi je ružan, ali svi misle da je faca, pa ću istrpiti. Uhar je.
16.) Deblja li pršut?
17.) Je li istina da su čvarci riblje sjeme?
18.) Je li istina da je kavijar pribor za pecanje budala?
19.) Kako da sakrijem bretele ispod bretela?
20.) Kako da budem pijana, a ne izgledam kao splačina?
21.) Ko će me odvuć kući?
22.) Ko će me privuć u… kuću?
23.) Uf, što mu smrdi iz usta!
24.) Koja sam ja seljanka, sve riječi iz rap-hita koje znam su “mother f…”
25.) Kontaju li drugi da foliram da mi je šampanjac nešto posebno?
26.) Možda su mi podvalili žabe pod škampe, i sad gledaju hoću li prepoznati da žabe nisu iz roda peradi?
27.) Više se ne može upecat hairli sponzor, ni da nisam sponzoruša…
28.) Vidi li mi se da ne kontam o čemu mi priča?
29.) Je li istina da je Dragana bila sa Ognjenom?
30.) Jesu dosadni ovi muslimani sa  ovim kampanjama protiv slavlja Dana dječije radosti…
31.) Da mi je da  vidim kakvi to zvončići zvone cijelu noć, a da im se baterija ne isprazni.
32.) Lutrija je dobra stvar,  imaš se čemu nadati… Je l’ dee?
33.) Ako padnem u ovim štiklama, pravit ću se da to tako i treba.
34.) Ako skontaju da usne  “montiram” usisavačem, i da su zbog toga ovako “ispućene”.. znači da i oni to rade.
35.)Ako objavim na fejsbuku, reĆĆe da se foliram.
36.)Ako ne objavim na fejsbuku, reĆĆe da nije ni postojalo jučer.
37.) Je li postojalo? Kad?

Nekome su brige koje mene zaobilaze skoro pa smisao postojanja. Ta(j) “neko” sam mogla biti ja… no, intervencija  prevelike Allahove Milosti nas čini drugačijima. Nije do mene. Ni do tebe. Zato, ponekad bi se moglo i zaplakat’ , čim se insan nasmije… I ponekad bi se, uz ponos, moglo pokazati i malo milosti. Pokazati više sažaljenja, nego srdžbe. A sve što nam se ne sviđa, imamo priliku mijenjati tokom cijele godine, i tokom cijelih godina. Nije dobar komšija i prijatelj onaj koji to postane u jeku antinovagodina kampanje, i prestane to biti čim novi trend svane. Na svijesti se radi, svijest se gradi… Gradimo li? Radimo li? Šta?

Umire se od smrti

Kaderom je propisan trenutak smrti, način, mjesto gdje ćemo biti ukopani… Jednako kao i ono što nas za života sljeduje. Jednako kao i samo rođenje, spol, inteligencija, nafaka…

Nejra je, Allah joj se smilovao, bila kratko na Dunjaluku. Dovoljno kratko da se ne isprlja previše dunjalučkom prašinom. Devetnaest lijepih godina. A onda su je pretukli, silovali, pa na kraju i fizički ubili. U Švedskoj. Molim Allaha da u Džennetu Firdews dosegne stepen šehida, i nađe svu sreću koju Dunjaluk uskraćuje. Ovo je prva reakcija koja mi se “otela na “vijest”. Izmišljenu. Čemu služe “vijesti” o “ubijenima zbog hidžaba”?

Portali tipa “drmaj, tresi, vjesi, puži” su objavili vijest zbog koje bi neko mogao pomisliti da im je Nejra bitna. Mogli bi čak pomisliti da ih je briga za sve žene koje nose hidžab. Pa, i jeste. Donekle. Do skidanja hidžaba.

Ono što je užasno je upravo stanje u kojemu su se našli mnogi muslimani:
Zaboravljamo da s hidžabom, i bez njega, onima kojima smetamo smetamo kao Arkanu. Zbog imena. Zbog porijekla. Zbog zemlje za koju nas vežu. Jednako kao i svi drugi koji smetaju onima kojima smeta sve osim njih.

Dnevno biva ubijeno, silovano, zlostavljano, xyz…….. žena. Onih bez hidžaba. Prestaju li zbog toga žene biti žene?
Dnevno je zlostavljano xyz muškaraca bez žena koje nose hidžab. Jesu li prestali biti muškog roda?
Dnevno ljude udaraju čekićima u glavu  do smrti, jer su sjedili u autu sa ženom bez hidžaba. American dream.
Dnevno siluju muškarce u zatvorima zemalja koje zagovaraju slobodu izbora.
I, nažalost, tako dalje…

Niko nije zbog činjenice da će umrijeti prestao živjeti. A svi ćemo umrijeti. Od života se može pobjeći samo u smrt. Fizički. A šta je sa dušama, koje nastavljaju život, ako su uopće ikad živjele zarobljene u prolaznim tijelima?

Ubijaju, siluju, zlostavljaju, oni koji to čine s razlogom koji njima, takvima, nije potreban. Ma kako se zvali, i koje tribale ili zastave stavljali kao krinku pred vlastito ime koje ni sami ne smatraju vrijednim da njime, i zbog njega nešto čine.

Kažu dnevni trt-mrt portali, da su Nejru rahmetullahi alejha, ubili zbog hidžaba. U Švedskoj. U zemlji u kojoj ima mnogo žena pod hidžabima, koje normalno žive sa svojim porodicama, a mnoge od njih i rade. Bez problema. Ova vijest im nije interesantna.

Putujem širom Europe. Pod hidžabom.  Ama baš nikad i nigdje nisam  dobila ni ružan pogled. Ako se ljudi ne trude da dodatno pokažu ljubaznost, onda je ni ne umanjuju. Širom te Europe se družim sa ženama koje tamo žive, rade, podižu nove generacije koje već nose, ili imaju namjeru da nose hidžab. Bez problema.
Hidžab nikom nije kriv ni za šta.

Eh, sad…

To što smo mi dozvolili da i na naš, a kamoli na mozak onih koji ne poznaju islam, djeluje opaka tvorevina, razorno oružje u rukama katila zvano IDIŠ, ISIL, ili koja već slova ih “krase”… oslikava se u pristajanju na vijesti u kojima smo ugrožena vrsta jer nosimo hidžab. NE! Mi smo, AKO smo, ugrožena vrsta jer smo muslimani. I to isključivo od sociopata, rasista, neonacista, nacionalista, manijaka kojima je nasilje identitet. Jednako kao što su crnci, AKO su ugroženi, u toj situaciji zato što su crnci. Eto, oni su kršćani, Amerikanci, pa ih njihova policija ubija. I sugrađani. Stoljeće, dva, tri…
Jednako tako, famozni idiš/isil, šta već, ubija one koji im nisu po mjeri. Islam ima mjeru za sve ljude, muslimane, nemuslimane, stare, mlade, dobre, loše, i ta mjera je uvijek pravda. Uvijek dobrobit za čovjeka. Nikad nasilje. Ali, manijaka ima svugdje, pa tako i sakrivenih pod zastavu koja bi, da može, pobjegla od njih.
I, šta sad? Šta se očekuje od nas? Eto, skinut ćemo hidžabe, pa ćemo biti sigurne i sretne?? Nećemo ići u džamije, i nećemo klanjati, slaviti Bajrame, čak ćemo se za Božić napiti k'o krave?? Da ne budemo ugrožene. Tobe jaa Rabbi!
Arkan nije birao u saffovima. Birao je skidanjem pantalona. Ako je ime bilo nedovoljno turskozvučno. Sve mi to znamo, i znamo da su neki dan ubili momka, koji je u svom autu sjedio sa svojom zaručnicom (bez hidžaba), udarcima čekićem u glavu. Eto, nije bio Amerikanac. Neki Bošnjak im se umiješao u DNK. Kao da spravom Amerikanci, osim Indijanaca, uopće postoje…

Švedska priznaje šerijatski sklopljen brak isto  kao i civilno sklopljen brak. Švedska je zemlja u kojoj nesmetano, i uz potporu države, rade džemati i udruženja građana Bonjaka, kao i ostalih naroda.
U Hrvatskoj smo jednako tako priznati i slobodni.
U Austriji, također.
U Njemačkoj nezvanično, ali veoma prisutno, priznati smo kao mnogobrojna manjina.
U Italiji smo dio identiteta tamošnje raznolike etno-strukture stanovništva.
I tako dalje.
No, ove vijesti nisu dovoljno razhidžabljujuće, pa nisu interesantne.

Dozu nepoštovanja prema prema ženama koje tvrde da vjeruju da sve što se zbiva, biva Allahovom Voljom i Određenjem, izaziva to što  u isto vrijeme pristaju na “ubijena zbog hidžaba” navlakuše.

Ne smeta mi to kod turbofolkera. Oni imaju svoj ritam. Smeta mi kad se razgalame one koje treba da pozivaju na pokornost Allahu, tvrdeći da je pokornost opasna i unazađujuća.

Ali eto… možda nekad shvatimo i suštinu hidžaba, njegovo polazište i korijen, pa se prestanemo petljati među pjevaljke, SDP-ovke, rokerice, top-modele, i tome slično. Baš bi to bilo dostojanstveno!